__________________________

Doživljaj školske klime učenika u većinskim, manjinskim i mješovitim školama

Pavin Ivanec, T., Čorkalo Biruški, D., Tomašić Humer, J., Jelić, M., Pehar. L. i Rebernjak, B.

Doživljaj škole kao okruženja u kojem se učenici osjećaju prihvaćeno važan je za različite aspekte socijalizacije djece i mladih te za razvoj međusobnog uvaža-vanja. Etnička homogenost, odnosno heterogenost, može biti jedan od faktora povezanih s percepcijom školske klime, stoga je u kontekstu ovog rada naglasak stavljen na ispitivanje učeničke percepcije školske klime u većinskim (nastava se odvija na hrvatskom jeziku), manjinskim (nastava se odvija na manjinskom jeziku) i mješovitim (nastava se odvija ili na hrvatskom ili na manjinskom jeziku) osnovnim i srednjim školama. U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog u četiri višeetnička konteksta u Hrvatskoj u kojima pripadnici nacionalnih manjina prakticiraju osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje na manjinskom jeziku – češkom (Daruvar i okolica), mađarskom (Osijek i Baranja), srpskom (Vukovar i okolica) i talijanskom jeziku (Istra). Obrazovanje na manjinskom jeziku se, ovisno o kontekstu, prakticira ili u manjinskim ili mješovitim školama koje su i bile uključene u istraživanje, a osim njih, u istraživanje su uključene i usporedne većinske škole. Ispitani aspekti školske klime uključivali su učeničku percepciju osjećaja sigurnosti, kvalitete odnosa učenika i nastavnika, međuetničkih sukoba te kulturne socijalizacije, a korišteni podaci dobiveni su od N=1568 učenika prosječne dobi M=15.44 godine. Rezultati pokazuju da postoje razlike u percepciji školske klime s obzirom na to radi li se o manjinskim, mješovitim ili većinskim školama te radi li se o osnovnim ili srednjim školama. Kada je riječ o osjećaju sigurnosti, učenici se manjinskih škola općenito osjećaju sigurnije od učenika mješovitih i većinskih škola, a sigurnije se osjećaju i učenici srednjih škola u odnosu na one u osnovnima. Također, procjena osjećaja sigurnosti u manjinskim i mješovitim školama raste u srednjoj školi u odnosu na osnovnu, dok u većinskim školama taj trend nije zamijećen. Nadalje, nema razlike u percepciji kvalitete odnosa između učenika većinskih, manjinskih i mješovitih škola, a odnose općenito doživljavaju boljima učenici osnovnih škola. Kada je riječ o međuetničkim sukobima, rezultati pokazuju da učenici iz mješovitih škola procjenjuju da u školi ima više međuetničkih sukoba, nego što to procjenjuju učenici manjinskih i većinskih škola. Osim toga u mješovitim školama vidljiv je trend porasta međuetničkih sukoba u srednjoj u odnosu na osnovnu školu, dok taj trend u većinskim i manjinskim školama nije prisutan. Na kraju, učenici osnovnih škola procjenjuju da je u školi kulturna socijalizacija prisutnija nego što to procjenjuju srednjoškolci, a učenici manjinskih škola razinu kulturne socijalizacije procjenjuju manje prisutnom nego učenici većinskih i mješovitih škola.

Ključne riječi: školska klima, višeetničke zajednice, većinske škole, manjinske škole, mješovite škole

__________________________

Majority and minority language differences as an identity threat

Jelić, M., Uzelac, E., & Čorkalo Biruški, D.

Minority schooling in minority language may be perceived by majority as identity threat. In the context of minority schooling in Croatia we wanted to explore a) the mediating effect of symbolic threat and intergroup anxiety on the relationship between ingroup identification (ethnic identity and ethno-nationalism) and outgroup discrimination and prosocial intergroup behaviour, b) if the group status (majority vs minority moderates this relationship.
Participants were 1467 majority and minority students of elementary and secondary schools. The results confirmed that intergroup threat mediates the relationship between both forms of ethnic identification and out-group orientation, but in different ways: for both measures of intergroup orientations, we found both direct effect of ethno-nationalism and indirect effect via perceived threat (both symbolic threat and intergroup anxiety). However, for the relationship between ethnic identity and out-group orientations only indirect effect of intergroup anxiety was found. Group status was not a moderator of these effects.

__________________________

Perception of primary and secondary school students of school ethnic climate in multi-ethnic settings in Croatia

Pavin Ivanec, T. & Čorkalo Biruški, D.

Contribution
Educational process within the school context creates formal as well as informal environment in which students interact and shape their experiences of everyday school life. There is a vast body of research addressing students’ perception of various aspects of school climate (Thapa, Cohen, Guffey, & Higgins-D’Alessandro, 2013), for example relationships in school, safety, teaching and learning, norms and values. Apart from studies focusing on these dimensions, there is a growing number of studies looking at school climate from the perspective of multiculturalism. Various dimensions of school climate arising from this perspective can be conceptualized within domain of intergroup relations and within the educational domain i.e. school socialization (Byrd, 2017). A lot of school climate research from the perspective of intergroup interactions and cultural socialization has been conducted by assessing school racial climate including ethnicity (school ethnic climate). Frequency and quality of intergroup contact in schools can be important for students’ ethnic identity development and can also shape their perception of other ethnic groups members. Additionally, quality of these interactions is also related to students’ academic adjustment and outcomes (Voight, Hanson, O’Malley, & Adekanye, 2015). On the other side, cultural socialization happens both explicitly (through teaching), and implicitly (through school norms and values). Hence, the role of teachers in supporting ethnic and cultural diversity and pluralism is very important for students’ perception of their own as well as ethnic identity of others (Camacho, Medina, Rivas-Drake, & Jagers, 2018). Teachers support of school diversity can also reduce intergroup bias of students (Verkuyten & Thijs, 2001).
Ethnic diverse contexts provide more opportunities for students to explore and reflect on ethnicity and ethnic group membership in various situations, many of which take place in everyday school life. Previous studies indicated that ethnic heterogeneity can account for differences in students’ perception of school climate (Thijs & Verkuyten, 2014), and minority/minority interactions in schools can play an important role in the process of identity development. Aside from majority/minority status, students’ age can be another factor accounting for differences in school ethnic climate perception. There are studies indicating that middle adolescence is a period of an increased ethnic identity exploration (French, Seidman, Allen, & Aber, 2006) which can be related to the perception of ethnicity-related aspects of school climate.
The purpose of this study was to examine how primary and secondary school students perceive ethnicity-related aspects of climate in their schools: ethnicity-based conflicts in schools, cultural socialization and intergroup contact norms in relation to the multi-ethnic context they live in and their majority/minority status.

Method
Results presented in this paper are part of a more comprehensive longitudinal study (funded by The Croatian Science Foundation) on integration processes of minority and minority children and youth in multi-ethnic contexts in Croatia. Within Croatian educational system, minority children and youth are entitled to practice their primary and secondary schooling in their mother tongue We studied four minority groups (Czechs, Hungarians, Italians and Serbs) and their majority peers in four different contexts allowing us to explore variety and complexity of minority/majority relations in children and youth. A total of 1568 pupils (average age M=15.01, SD=2.14) participated in the study (846 pupils who attend education in majority language i.e. Croatian language, and 722 pupils who attend education in their respective minority language – Czech, Italian, Hungarian and Serbian. In such a way, we have four majority-minority contexts to explore: Croatian-Czech; Croatian-Hungarian; Croatian-Serbian and Croatian-Italian. These contexts differ in their majority-minority dynamics with Croatian-Serbian context (Vukovar region) being burden with the recent 1991-1995 conflict, and Croatian-Czech context (Daruvar region) being the most peaceful with no history of conflict whatsoever between minority and majority. Interethnic conflicts in two remaining contexts dated back decades ago: in case of the Croatian-Italian context (Istria region) the conflict went back to the World War II and after it the region has been developing as the most multicultural region in Croatia. In the Croatian-Hungarian context (Baranja region) the history of conflict went back even more (before the World War I) and the region has been quite peaceful since; however, both the majority and minority suffered during the recent 1991-1995 war. This paper focuses on primary and secondary school students’ perception of two aspects of school climate: the level of ethnicity-based conflicts (as an indicator of negative intergroup interactions) and the level of cultural socialization and competence in schools (the opportunity to learn about own and other cultures). In addition, students’ perception of intergroup contact norms in schools is also examined. Potential effects of context, minority/majority status and educational level (primary and secondary schools), as well as their interactions were tested by univariate three-way ANOVA.

Expected Outcomes
Results generally revealed differences between students’ perception of school ethnic climate depending on context, majority/minority status and school level, including interactions between these factors. In general, results indicate that students from the most tense Croatian-Serbian context perceive higher level of ethnicity-based conflicts in schools compared to students from other contexts. On the other side, students from the most peaceful Croatian-Czech context generally perceive school norms regarding intergroup contact more positive compared to their peers from other multi-ethnic contexts. Additionally, elementary school students estimate their cultural socialization and competence in school generally higher and also perceive more positive intergroup contact norms in schools compared to secondary school students. More detailed insight into results revealed that minority pupils from Croatian-Italian context perceive higher level of ethnicity-based conflicts in primary than in secondary schools. Further, students in Croatian-Czech context perceive the same level of cultural socialization regardless of school level, while in all other contexts ratings of primary school students tend to be higher compared to those of secondary school students. Finally, students from secondary schools in Croatian-Serbian context and Croatian-Hungarian context perceive intergroup contact norms in schools less positive compared to elementary school students in the same contexts. Obtained differences (some of which are expected) could imply possible variations in dynamics of intergroup school processes within specific multi-ethnic contexts. Additionally, the effects of the school level on the school ethnic climate can reflect potential developmental differences in ethnic identity exploration of students in primary and secondary schools. Our results contribute to the field by deepening our understanding of minority/majority interactions in schools within diverse multi-ethnic contexts. Additionally, these results can help in identifying specific areas to be addressed in order to develop more supportive intergroup school environment by taking into account particularities of each multi-ethnic context.

__________________________

Do we need an innovative approach to minority education: where we stand, what are the future challenges?

Čorkalo Biruški, D.

Multiethnicity is reality of most of the countries in the world. Hence, one of the biggest challenges the modern societies are faced with is in managing successfully variety of ethnic, religious, cultural and other differences of their citizens in order to ensure that social policies applied may serve as a social glue and enable societies to be well integrated and functional. Multiculturalism and assimilationism are the most prominent social strategies for managing differences in multiethnic and multicultural societies. Although they are aimed to provide a comprehensive strategy for social integration; however, they social function for majority and minority is quite different. While multicultural policies facilitate that minority groups may keep and preserve their cultural specificities, assimilationist policies endorse cultural universalism of a dominant majority group and encourage minority groups to adopt it and to adjust to the majority culture. In that sense majority may perceive multiculturalism as a threat to their identity and dominant position in the society. As a consequence, majority is usually less open to multiculturalism than minority and the opposite is true for assimilationism.

One key example of social policy where majority and minority may take a different position is minority education. Having in mind that education organized within a formal system of schooling is not aimed only to ensure transmission of knowledge, but also to serve as a basic tool for transmitting societal values and norms to the youth, it is obvious that the school system is important in transmitting and preserving national values, language, culture and identity of a particular nation-state. In this respect education has an integrative role in society, enabling the society and the state to reproduce itself. Hence, minority education apart from the majority may be seen as a challenge to social integration. This issue is especially relevant and hotly debated in many post-communist countries that experienced dramatic changes, some of them even ethnic violence, in the process of building and developing their new societies.

In my talk I will consider educational rights of national minorities as an indicator of social commitment towards multiculturalism and rejection of assimilationism and concentrate on the results of our recent study looking at the relationship between minority education, attitudes toward multiculturalism and assimilationism and interethnic relations in four multiethnic communities in Croatia. The study has been conducted on the majority (Croats) adolescents and their minority peers who exercise their right to schooling in their mother tongue (Czechs, Hungarians, Serbs and Italians) and their parents. The results revealed that the preferences of minority education models are (slightly) related to attitudes toward multiculturalism and assimilationism, but also that group status (minority or majority) and multiethnic context in which the study has been conducted are important determinants of attitudes towards multiculturalism and assimilationism. I will discuss additional models of education of majority and minorities that may open additional promising ways for developing more integrated and functional multiethnic communities.

__________________________

Attitudes towards multiculturalism and assimilationism among majority and minority adolescents in Serbia and Croatia

Uzelac, E., Kapović, I., Pehar, L., Čorkalo Biruški, D., & Jelić, M.

Multiculturalism and assimilationism as interethnic ideologies have important implications for integration processes of ethnic minorities and majorities in multiethnic societies. While assimilationism emphasizes that ethnic minorities should adapt and conform to the majority culture, multiculturalism supports ethnic diversity within the society by acknowledging and appreciating minority cultures. Recent research has shown that minorities generally hold more positive attitudes toward multiculturalism and less positive toward assimilationism compared to the majority. However, little is known about ideological attitudes when the same ethnic group holds different status (i. e. majority-minority status) in different countries. It could be predicted that the group status (and not ethnicity) per se is a key determinant of the attitudes towards multiculturalism and assimilationism.

The goal of this study was to explore differences in attitudes toward interethnic ideologies among ethnic majority and minority adolescents in Serbia and Croatia. Specifically, we explored whether ethnic groups having different status in different countries (Serbs as the majority in Serbia and minority in Croatia, Croats as the majority in Croatia and minority in Serbia and Hungarians as the minority in both countries) differ in their attitudes toward multiculturalism and assimilationism. The participants were 1760 elementary and high school students who practice their schooling in their mother tongues in Serbia and Croatia.

Results of univariate analyses of variance revealed significant differences in attitudes toward multiculturalism (F(2,1683)=18.23, p<.01) and assimilationism (F(2,1669)=74.62, p<.01) depending on both the country and the language of schooling. When minority (i.e. Serbs in Croatia and Croats in Serbia), members of the same ethnic group generally held more positive attitudes towards multiculturalism and less positive towards assimilationism than when majority (i.e. Serbs in Serbia and Croats in Croatia). The only exception were attitudes towards multiculturalism which did not differ in Croatian samples regardless of their majority or minority status. As expected, Hungarians, as a minority group in both countries, did not differ in their attitudes towards assimilationism. However, Hungarians from Croatia held more positive attitudes towards multiculturalism than those from Serbia. With only few exceptions, we corroborated expectations that minority group members endorse multiculturalism more favorable and assimilationism less favorable than members of majority groups within each country. The results will be discussed by highlighting group status, as well as contextual differences between the two countries.

Keywords: multiculturalism attitudes, assimilationism attitudes, majority-minority differences

__________________________

U Vukovaru je 17. 10. 2019. održana konferencija „Obrazovanje i socijalna integracija u višeetničkim zajednicama: stanje, izazovi, perspektive“ pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Konferenciju je financijski poduprla njemačka zaklada Friedrich Ebert. Na konferenciji su izloženi rezultati istraživanja međuetničkih odnosa učenika i roditelja, pripadnika većine i manjine u nastavama na hrvatskom i na srpskom jeziku u školama u Vukovaru i okolici. Nakon izlaganja rezultata održan je i okrugli stol na kojem se raspravljalo o ulozi škole u socijalnoj integraciji djece i mladih. Sudionici okruglog stola bili su dr. sc. Nikola Baketa, Ivana Biljan, Nina Čolović, Jelena Lakić, Anamarija Magoč, dr. sc. Lana Mayer, Slavica Mišić, Nikola Nedić i Sanja Vladović. Uz članove projektnog tima, projektne partnere i sudionike okruglog stola, na konferenciji je sudjelovalo i šezdesetak ravnatelja, nastavnika, stručnih suradnika i učenika iz vukovarskih osnovnih i srednjih škola te predstavnika različitih zainteresiranih institucija. Konferenciju su pozdravili pomoćnica ministrice znanosti Lidija Kralj, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Dubravka Brezak-Stamać te zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić.

Program:

__________________________

Voditeljica: Dinka Čorkalo Biruški 

Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

Djeca koja odrastaju u višeetničkim zajednicama izgrađuju svoje socijalne odnose u specifičnim okolnostima određenima kontekstom i dinamikom odnosa (etničke) većine i manjina. Ovaj simpozij usmjeren je na prikaz rezultata istraživanja u multietničkim zajednicama koja prate međuetničke odnose djece i adolescenata na razini relevantnih međugrupnih stavova (multikulturalnost i asimilacionizam), ali i ponašajnih namjera i samih ponašanja – kako onih često istraživanih negativnih (međugrupna diskriminacija), tako i onih rjeđe istraživanih pozitivnih (prosocijalno ponašanje). Tako će se prikazati razlike u stavovima prema multikulturnosti i asimilacionizmu kod djece, pripadnika većine i raznolikih manjinskih grupa u Vojvodini, te razlike u prediktivnosti relevantnih identitetnih i kontekstualnih činitelja za ove stavove kod većine i manjine (Mihić i sur.). U drugom radu (Štambuk) identitetni i kontekstualni faktori istraženi su kao prediktori prosocijalnog ponašanja u višeetničkoj postkonfliktnoj zajednici Vukovara, te su utvrđeni različiti obrasci prediktivnih sklopova za većinu i manjinu. Odnos međuetničkog kontakta i međugrupnih ponašanja diskriminacije i prosocijalnog ponašanja u četiri višeetničke zajednice u Hrvatskoj istražen je u radu Uzelac i sur., pri čemu su identificirani različiti oblici prijetnje kao medijatori ovoga odnosa. Konačno, u istim višeetničkim zajednicama u Hrvatskoj Pehar i sur. istražili su longitudinalne efekte izravnog i proširenog međugrupnog kontakta na različite međugrupne ishode, nalazeći da oni ovise i o vrsti kontakta i o specifičnom međugrupnom ishodu. Predstavljanjem rezultata dobivenih u različitim višeetničkim kontekstima, na raznolikim uzorcima većine i manjina, istražujući ključne posredujuće procese, kao i dugoročne efekte međuetničkog kontakta ovaj simpozij pruža neke od odgovora na važne izazove suvremenih istraživanja međugrupnih odnosa u adolescenciji.

LONGITUDINALNI EFEKTI IZRAVNOG I PROŠIRENOG MEĐUGRUPNOG KONTAKTA NA MEĐUGRUPNE ISHODE

Lana Pehar¹, Dinka Čorkalo Biruški¹, Margareta Jelić¹, Tea Pavin Ivanec³,  Blaž Rebernjak¹, Jasmina Tomašić Humer², Ena Uzelac¹

¹Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

²Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Osijek, Hrvatska 

³Učiteljski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

Međugrupni kontakt je ključan faktor koji određuje međugrupne odnose. Istraživanja dosljedno pokazuju da su ne samo izravni, već i prošireni kontakti, odnosno sama spoznaja da članovi vlastite grupe imaju kontakte s vanjskom grupom, povezani s povoljnijim međugrupnim ishodima. Međutim, rjeđe su istraživani njihovi longitudinalni efekti, kao i razlike u snazi tih efekata kod manjinskih i većinskih grupa te u različitim međugrupnim kontekstima. Stoga je cilj ovog istraživanja ispitati relativne longitudinalne efekte izravnih i proširenih kontakta na negativne i pozitivne međugrupne ishode: unutargrupnu pristranost, socijalnu distancu, sklonost diskriminaciji i prosocijalno ponašanje te provjeriti jesu li grupni status i međugrupni kontekst moderatori tih efekata. Istraživanje je provedeno u dvije točke mjerenja (T1 i T2), s godinom dana razmaka. Ispitanici su bili učenici osnovnih i srednjih škola (N=1034), pripadnici hrvatske većine te srpske, mađarske, češke i talijanske nacionalne manjine iz četiri višeetničke zajednice u Republici Hrvatskoj. Provedene analize traga pokazuju da longitudinalni efekti međugrupnih kontakta ovise i o vrsti kontakta i o specifičnom međugrupnom ishodu. Brojniji izravni kontakti predviđaju manju unutargrupnu pristranost i socijalnu distancu kroz vrijeme, dok prošireni kontakti nemaju značajnih longitudinalnih efekata niti na jedan međugrupni ishod. Neki od obrnutih kauzalnih efekata također su značajni: tako je manja unutargrupna pristranost u T1 uvjetovala veći broj izravnih kontakata u T2, a češće prosocijalno ponašanje u T1 dovelo od brojnijih i izravnih i proširenih kontakata u T2. Sklonost međugrupnoj diskriminaciji, kao negativno, ali i rijetko međugrupno ponašanje, nije povezana s mjerama kontakta niti u jednom kauzalnom smjeru. Suprotno dosadašnjim nalazima, longitudinalni efekti niti jedne vrste kontakta se ne razlikuju kod većine i manjine, kao ni u različitim međugrupnim kontekstima.

MEĐUETNIČKI ODNOSI HRVATSKIH ADOLESCENATA: ULOGA KONTAKTA I DOŽIVLJAJA PRIJETNJE 

Ena Uzelac¹, Margareta Jelić¹, Dinka Čorkalo Biruški¹, Lana Pehar¹, Tea Pavin Ivanec², Jasmina Tomašić Humer³, Blaž Rebernjak¹

¹Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

²Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Osijek, Hrvatska 

³Učiteljski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

U višeetničkim sredinama kontakt među grupama može voditi ili sukobu ili skladnim međugrupnim odnosima. Kada se vanjska grupa doživljava kao realistična ili simbolička prijetnja, ili susret s njom izaziva tjeskobu, vjerojatnije je da će međugrupni odnosi biti lošiji. Stoga je Cilj provedenog istraživanja bio ispitati posredujuću ulogu prijetnje (operacionalizirane na tri načina – simbolička prijetnja, međugrupna tjeskoba, percepcija diskriminiranosti) u odnosu međugrupnog kontakta i međugrupne orijentacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 836 adolescenata, pripadnika etničke većine te četiriju etničkih manjina koji žive u višeetničkim zajednicama u Hrvatskoj u kojima manjina prakticira svoje pravo na obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu. Upitnik primijenjen u osnovnim i srednjim školama sadržavao je mjere izravnog i proširenog kontakta s pripadnicima vanjske grupe, mjere percepcije simboličke prijetnje, međugrupne tjeskobe i percipirane diskriminiranosti vlastite grupe kao pokazatelja doživljaja realistične prijetnje, te dvije mjere međugrupne orijentacije – sklonost međugrupnoj diskriminaciji te spremnost na prosocijalno ponašanje prema članovima vanjske grupe. Rezultati su potvrdili da je prijetnja medijator odnosa međugrupnog kontakta i međugrupne orijentacije, dok je grupni status značajan moderator. Konkretno, za sklonost diskriminaciji, samo je kod pripadnika etničkih manjina dobiven direktni efekt proširenog kontakta, ali i indirektni preko međugrupne tjeskobe. Za odnos izravnog kontakta i diskriminacije utvrđen je i kod manjine i kod većine samo indirektni efekt međugrupne tjeskobe. U odnosu prosocijalnog ponašanja i izravnog kontakta utvrđen je i direktni efekt i indirektni efekt simboličke prijetnje kod manjine, dok je kod većine utvrđen samo indirektni efekt preko međugrupne tjeskobe.

TESTING MEDIATION HYPOTHESES WITH TWO WAVE PANEL DATA: COMPARING CLASSICAL AND BAYESIAN APPROACHES 

Blaž Rebernjak 

Department of Psychology, Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb, Croatia 

In recent years mediation analysis with cross-sectional data has been deemed inappropriate by many authors (Maxwell, Cole and Mitchell, 2011; Preacher, 2015) in cases where the theoretical framework for postulating the mediation is not well founded. The problem is that the causal direction implicit in the mediation hypotheses is hard to demonstrate with all data observed in only one time point. Even though this problem is not contained to mediation models, it is here that it is perhaps most evident. Having even only two time points has at least two major advantages. Firstly, the time lag can serve to establish one of the criteria for causality (temporal order). Even though this is not conclusive evidence, it can help eliminate possible hypothesized models. Secondly, it allows controlling for stability effects in the outcomes which removes one of the most problematic confounding influences that make the mediation effects spurious. Simulated data is used to explore the classical and Bayesian approaches to specifying and fitting two wave panel mediation models. Path analyses as well as full SEM models are compared and the repercussions for interpretations stemming from mediation model results are discussed. The role of stability coefficients and their controlling effects are the focus of the simulation, exploring how they change the interpretation compared to cross-sectional designs, and how plausible the mediation models are depending on the degree of stability. Bayesian framework makes inferences more straightforward and allows prior information about the variables be utilized to make more accurate estimates (Yuan & MacKinnon, 2009). Data from a longitudinal study of integration of ethnic majority and minority children and adolescents (from the IntegraNorm project) is used to demonstrate the process of fitting and evaluating the models described above on empirical data.

ETNIČKI IDENTITET I UNUTARGRUPNE NORME O KONTAKTU KAO ODREDNICE MEĐUGRUPNIH STAVOVA ADOLESCENATA 

Iva Kapović, Lana Pehar 

Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska 

Društvene norme su snažne odrednice odnosa među pripadnicima različitih društvenih grupa, a novija istraživanja upućuju na posebnu važnost normi koje opisuju i propisuju prihvatljive kontakte s pripadnicima vanjske grupe. Budući da snažna identifikacija s grupom općenito čini njene pripadnike podložnijima utjecaju grupnih normi, očekivano je da izraženost etničkog identiteta moderira odnos unutargrupnih normi i međuetničkih stavova. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati odnos etničkog identiteta te percipiranih vršnjačkih i obiteljskih normi o kontaktu u predviđanju etničke distance kod adolescenata, te provjeriti postoje li razlike u navedenim konstruktima s obzirom na grupni status i kontekst školovanja. U istraživanju je sudjelovalo 296 učenika, pripadnika većine te dvije nacionalne manjine koji pohađaju javnu i tri vjerske srednje škole u Zagrebu. Regresijska analiza pokazala je da etnički identitet moderira vezu obiteljskih normi i etničke distance, ali ne i vezu vršnjačkih normi i etničke distance. Što se adolescenti više identificiraju s vlastitom etničkom grupom, to percepcija manje podržavajućih obiteljskih normi o međuetničkom kontaktu predviđa veću etničku distancu. Nadalje, rezultati su pokazali da pripadnici manjine procjenjuju vršnjačke i obiteljske norme više podržavajućima od pripadnika većine. Učenici većinske vjerske škole snažnije se identificiraju s vlastitim narodom od učenika iz većinske javne škole, te u odnosu na učenike iz ostalih škola, pokazuju veću razinu etničke distance. Ovi rezultati sugeriraju da su roditelji ključni normativni utjecaj na koji se adolescenti usmjeravaju kada iz pozicije identifikacije s vlastitom grupom razmišljaju o svojim odnosima s drugim etničkim grupama, ali i da je pri proučavanju odnosa različitih etničkih grupa važno uzeti u obzir kontekst u kojem se oni odvijaju.

__________________________

Pehar Lana, Čorkalo Biruški Dinka, Jelić Margareta, Pavin Ivanec Tea, Tomašić Humer Jasmina, Blaž Rebernjak

Međugrupni kontakti i društvene norme važne su odrednice odnosa među pripadnicima različitih socijalnih grupa, no njihova su se istraživanja dosada uglavnom razvijala odvojeno. I dok je utjecaj općih društvenih normi na međugrupne odnose razmjerno dobro poznat, utjecaj unutargrupnih normi o međugrupnom kontaktu je istraživan vrlo rijetko. Međutim, upravo bi ta vrsta normi koja definira tipične i prihvatljive kontakte s pripadnicima vanjske grupe, mogla biti posebno važna odrednica odnosa između različitih oblika kontakta i međugrupnih ishoda.
Cilj ovog istraživanja je bio ispitati predviđaju li percipirane vršnjačke, obiteljske i školske norme o kontaktu pozitivne (prosocijalno ponašanje prema članovima vanjske grupe) i negativne međugrupne ishode (unutargrupnu pristranost) te provjeriti posreduju li različite vrste normi učinke izravnog i proširenog međugrupnog kontakta na međugrupne ishode. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1204 učenika osnovnih i srednjih škola u dobi od 11 do 18 godina, pripadnika većine te srpske, mađarske, češke i talijanske nacionalne manjine iz četiri višeetničke zajednice u Republici Hrvatskoj.

Analize traga za pokazatelje pozitivnih i negativnih međugrupnih ishoda pokazale su da pozitivne vršnjačke norme o kontaktu predviđaju manju pristranost prema vlastitoj grupi, a pozitivne školske norme veću sklonost prosocijalnom ponašanju prema pripadnicima vanjske grupe. No, pozitivne obiteljske norme predviđaju i oba navedena kriterija. Provjera medijatorskog utjecaja normi pokazala je da su vršnjačke i obiteljske norme medijatori odnosa i proširenog i izravnog kontakta te unutargrupne pristranosti. Obiteljske i školske norme posreduju odnos izravnog kontakta i prosocijalnog ponašanja, dok je odnos proširenog kontakta i prosocijalnog ponašanja posredovan samo obiteljskim normama. Ovi rezultati tako upućuju na mogućnost da različite vrste normi o kontaktu imaju različite efekte i uloge za pozitivne i negativne međugrupne ishode. U izlaganju će se raspraviti teorijske i praktične implikacije dobivenih rezultata.

Ključne riječi: međugrupni kontakti, norme o kontaktu, unutargrupna pristranost, prosocijalno ponašanje prema vanjskoj grupi

Uzelac Ena, , Jelić Margareta, Čorkalo Biruški Dinka, Pavin Ivanec Tea, Tomašić Humer Jasmina, Pehar Lana, Blaž Rebernjak

Rad se temelji na istraživanju provedenome u četiri višeetničke zajednice u Hrvatskoj. Kontekst ispitivanja su manjinske i većinske škole, u kojima manjina prakticira pravo školovanja na vlastitom jeziku i pismu (češki, mađarski, srpski i talijanski). Odnosi većine i manjina u Hrvatskoj razvijali su se pod utjecajem različitih okolnosti, a budući da se identiteti društveno oblikuju, te nastaju na temelju interakcije pojedinca i njegove okoline, očekujemo da će ovi različiti društveni konteksti oblikovati socijalne identitete većine i manjina na različite načine. Važan element konteksta odnosa većine i manjine je i doživljaj prijetnje vlastitoj grupi i posljedično, grupnom identitetu.

Stoga je cilj ovog rada usporediti važnost pojedinih socijalnih identiteta većine i manjine u četiri višeetničke zajednice (Hrvati, Srbi u Slavoniji, primarno u gradu Vukovaru, Mađari u slavonsko-baranjskom području, Talijani u Istri te Česi u bjelovarsko-bilogorskom području, primarno u području grada Daruvara) te utvrditi povezanost percipirane simboličke prijetnje vlastitoj grupi i važnosti pojedinog identiteta. Socijalni identiteti mjereni su ispitivanjem važnosti pripadnosti različitim zajednicama: obitelji, prijateljima, narodu, mjestu u kojem sudionici žive, zavičaju, Hrvatskoj i Europi. U istraživanju su sudjelovali učenici osnovnih i srednjih škola, pripadnika manjina i većine, u dobi od 11 do 18 godina (N=1204).

Rezultati pokazuju da su pripadnost obitelji i grupi prijatelja najvažniji identiteti i većinskim i manjinskim učenicima, ali važnost ostalih identiteta varira ovisno o kontekstu većinsko-manjinskih odnosa u kojem pojedinici žive. No, ni većina nije identitetno homogena, budući da postoje značajne razlike u važnosti pojedinih identiteta u različitim kontekstima. Dobivena je negativna povezanost percipirane prijetnje vlastitoj grupi i važnosti pripadanja mjestu u kojem sudionici žive i Hrvatskoj kod Srba, Mađara i Talijana, dok je kod Hrvata u Vukovaru percipirana prijetnja povezana s većim osjećajem pripadnosti narodu, zavičaju i Hrvatskoj. U izlaganju će se raspraviti razlike među većinsko-manjinskim kontekstima i njihove identitetne implikacije.

Ključne riječi: višeetničke zajednice, većina – manjina, socijalni identiteti, percipirana prijetnja

__________________________

Brijuni, hotel „Neptun“ 24. do 27. 05. 2018.

Dinka Čorkalo Biruški,  Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za psihologiju

Asimilacionizam i multikulturalizam dvije su temeljne strategije kojima država nastoji urediti odnose između etničke većine i manjina koje žive na nekom državnom teritoriju. Dok asimilacionizam zagovara društveno jedinstvo koje se ostvaruje „utapanjem“ manjinskih specifičnosti u većinske društvene obrasce, multikulturalizam podržava kulturne specifičnosti manjinskih grupa i omogućava im jednakopravno postojanje i razvoj uz (dominantnu) većinsku kulturu. Ove dvije strategije najsnažnije se prepoznaju u regulaciji manjinskih politika u višeetničkim društvima. Jedna od najznačajnijih je pravo manjina na obrazovanje na vlastitom jeziku. Stoga je cilj ovoga rada ispitati kakvi su obrazovni izbori djece i roditelja, pripadnika manjina (i većine) u funkciji njihova odnosa prema asimilacionizmu i multikulturnosti. U ovom izlaganju prikazujemo recentne podatke preferiranih obrazovnih odabira roditelja i djece, pripadnika četiri najveće manjinske zajednice u Republici Hrvatskoj – češće, mađarske, talijanske i srpske, koje prakticiraju A model manjinskog obrazovanja, odnosno model prema kojem se cjelokupna nastava izvodi na manjinskom (materinjem) jeziku u četiri višeetničke zajednice: u Vukovaru, Baranji, Daruvaru i okolnoj regiji, te Istri. Uz podatke manjinskih zajednica prikazujemo i komparativne podatke hrvatske većine, odnosno podatke o tome kako većina vidi preferirane obrazovne modele za manjinu s kojom živi u neposrednom okružju. U istraživanju su sudjelovali učenici i roditelji, pripadnici većine (N=597; N=844) i manjina (N=607; N=762). Rezultati su pokazali da, općenito govoreći, postoji povezanost stava prema multikulturnosti i asimilacionizmu i odabira preferiranog modela manjinskog obrazovanja, no te se povezanosti razlikuju kod roditelja i djece, kao i s obzirom na kontekst višeetničke zajednice u kojem su podaci prikupljeni. U izlaganju će se raspraviti implikacije rezultata pod vidom manjinske obrazovne politike u Republici Hrvatskoj, kao i pod vidom izazova socijalnointegracijskih procesa u istraživanim višeetničkim zajednicama.

__________________________

Sadržaj: Okrugli stol polazi s perspektive zaštite prava djece i njihovog najboljeg interesa kada je riječ o integraciji djece, pripadnika manjina, pri čemu u središnje pažnje stavlja uravnoteživanje nekoliko važnih aspekata za koje se pokazalo da su značajno povezani s povoljnim razvojnim ishodima djece. Prije svega, zagovara se pravo djeteta na čuvanje posebnosti svojega etničkoga identiteta i kulturnoga porijekla, ali i usklađenost s pravom djeteta na odrastanje u socijalno integriranoj sredini, koja će osigurati cjeloviti razvoj djeteta, kako njegovih/njezinih individualnih potencijala, tako i njegova/njezina socijalnoga identiteta.

Na okruglom stolu će se iznijeti stanja, izazovi i perspektive odrastanja djece, pripadnika različitih manjina u Hrvatskoj i raspraviti kako psihologija i psiholozi, ponajprije u školskom kontekstu,  mogu pomoći i unaprijediti procese njihove socijalne integracije.

Na temelju rezultata višegodišnjega projekta HRZZ Integracijski procesi većine i manjine u etnički mješovitim zajednicama, voditeljica projekta Dinka Čorkalo Biruški prikazat će i raspraviti neke od izazova s kojima se suočavaju djeca, pripadnici češke, mađarske, srpske i talijanske manjine, u svojim zajednicama. Posebno će se naglasiti integracijski izazovi vezani uz poznavanje i upotrebu materinjeg jezika i jezika sredine, obrazovne mogućnosti i izazovi, te doživljaj pripadnosti i socijalnoga identiteta.

Sanja Brajković će prezentirati  iskustva rada s djecom, pripadnicima romske manjine, kroz rad mreže Roma Early Years Network – Hrvatska, koja zajedničkim naporima profesionalaca koji skrbe o djeci, paraprofesionalaca i obrazovnog sustava promiče kvalitetno uključivanje romske djece u rano obrazovanje. Pri tome će se naglasiti nužnost uvođenja promjena na razini čitavoga sustava, sustava odgojnoobrazovnih institucija, te na razini nastavnika i konačno, same djece, kako bi se djeci, pripadnicima romske manjine, osigurali uvjeti  za puni razvoj njihovih potencijala.
Martina Čarija govorit će o iskustvima rada s djecom izbjeglicama u Hrvatskoj, te izazovima s kojima se psiholozi susreću u radu na pitanjima integracije djece izbjeglica. Posebno će se naglasiti nužnost promicanja zaštite prava djece izbjeglica i načini na koji psiholozi mogu odgovoriti na izazove njihove integracije kroz pružanje individualne i grupne podrške, zaštitu mentalnoga zdravlja, edukaciju drugih stručnjaka, te druge profesionalne i javnozagovaračke aktivnosti.

U radu okrugloga stola sudjelovat će i Maja Gabelica Šupljika, koja će iz perspektive rada pravobraniteljstva za djecu komentirati izlaganja i sudjelovati u raspravi.

Ključne riječi: dječja prava; djeca, pripadnici manjina; djeca izbjeglice, integracija djece, pripadnika manjina, uloga (školskih) psihologa u socijalnoj integraciji djece

__________________________

Margareta Jelić , Lana Pehar, Dinka Čorkalo Biruški, Tea Pavin Ivanec, Jasmina Tomašić Humer

There are four multi-ethnic regions in Croatia, in which ethnic minorities practice schooling in their own mother tongues. They are Czech minority in Daruvar and surroundings, Hungarian minority in Osijek and Baranja, Serbian minority in Vukovar and surroundings, and Italian minority in Istria. Each of these regions in also inhabited with Croats who attend classes on Croatian language. Taking into account that schools have central role in transmitting values of a society and forming the identity of youth, for multi-ethnic societies it is very important how and to what extent schools promote multiculturalism and contribute to formation and preservation of youth’s ethnic identity. The role of school physical environment in which interaction of minority and majority take place, as the aspect of school’s climate that contributes to the formation of ethnic identity and attitude towards multiculturality, is still under-investigated topic. It would be important to explore whether schools by their physical environments promote tolerance and multiculturality as desirable values in Croatian society or send a message of ethnic closeness/tightness and monoculture. The aim of this study was to investigate how school’s physical environment via ethnic symbols communicates multicultural values and reflects minority/majority relations in each region. Using the systematic observation of the school physical space we gathered data on representation of minority and majority ethnic symbols in 21 schools in four multi-ethnic regions in Croatia. Two independent assessors coded symbols into categories with very high agreement, and differences were analysed in representation of specific category of ethnic symbols in the school space depend on the specific region.

Results show that the representation of ethnic symbols in schools differs depending on the region and reflects the very nature of intergroup relation in the specific intergroup context. Thus, ethnic symbols are more represented in Vukovar, a post-conflict context, than in other multi-ethnic regions in Croatia where intergroup relations are more harmonious. Furthermore, analysis of the categories of specific symbols showed that regional symbols are most represented in Istria where they emphasize similarities and common identity of the two ethnic groups. On the other hand, symbols of the Homeland war as well as religious symbols are the most represented in Vukovar where they point to the differences between minority and majority ethnic group. Altogether in all regions national and ethnic identities and multiculturality are promoted in schools’ physical environment by emphasizing symbols referring to national cultural heritage and famous members of minority ethnic groups. Keywords: ethnic symbols, multiculturality, multi-ethnic communities, physical environment, minority education.

__________________________

Dinka Čorkalo Biruški, Lana Pehar, Margareta Jelić, Tea Pavin Ivanec, Jasmina Tomašić Humer

Drawing from Social Identity Theory perspective we acknowledge ethnic identity as an important mechanism for preserving and enhancing one’s self-worth in majority and minority youth in multiethnic context. However, what are the major influences in building up and maintaining ethnic identity in complex multicultural settings and how youth navigate these multiple influences is less known. Therefore we have started a long-term mixed-method research program aimed to help answering how majority and minority youth develop, maintain and negotiate their (complex) identities in ethnically mixed settings. A unique context of the study in Croatia where minority youth (Czechs, Hungarians, Italians and Serbs) practice minority education in their mother tongue apart from majority Croats allows us to examine complex challenges of lived experiences and meaning-making processes of ethnic identity formation and maintenance of both majority and minority youth in their every-day settings. We present results from a series of focus groups, with majority (11 focus groups, N=66) and minority youth (15 focus groups, N=94) of age 11-18 years. In-depth conversations explored how the youth understood and defined their ethnic identity and in-group belonging and how they perceive major influences of family and school in building and maintaining their ethnicity. Thematic analysis of conversation transcripts revealed complexities and multiplicity of identities, especially among minority youth. While family influences were uniformly acknowledged, the role of school was more complex and more depended on majority-minority relations context. We discuss implications of family and school socialization in shaping identity issues and intergroup relations in ethnically mixed settings.

Keywords: ethnic identity, majority and minority youth, family and school influences, ethnic identity building and maintenance

__________________________

Margareta Jelić, Dinka Čorkalo Biruški, Tea Pavin Ivanec, Jasmina Tomašić Humer, Lana Pehar

In multicultural settings where ethnic minorities practice their right to mother tongue education, schools represent the key mechanism for preserving and enhancing ethnic identities of majority and minority youth. However, physical environment in which majority/minority interactions take place is under-investigated topic. A unique context of the study in Croatia where minority youth (Czechs, Hungarians, Italians and Serbs) attend separate minority schools in their respective languages and majority (Croats) go to schools in Croatian language allows us to explore whether school environment plays a role in promoting multiculturality.
Using systematic observation of school physical space, we analysed ethnic symbols of majority and minority ethnic groups present in 21 schools. Additionally, in a series of 26 focus groups with majority and minority children of age 11-18 years we explored whether and how children perceive ethnic symbols in their schools and how this shapes their identity and intergroup attitudes.
Results of systematic observation suggest that representation of ethnic symbols in schools vary depending on the settings, ranging from moderately represented in harmonious intergroup settings to highly represented in post-conflict intergroup setting. Categorisation of ethnic symbols showed that the most represented category includes symbols of majority's cultural heritage followed by representatives (famous contemporary or historic figures) of minority ethnic group. In a post-conflict intergroup setting, we found extensive representation of symbols related to recent conflict, whereas in the most harmonious intergroup settings regional symbols prevail. Results of focus groups confirm that schools’ physical environment reflects school climate regarding intergroup relations and promotion of multiculturalism.

Keywords: physical space marking, ethnic symbols, multiculturalism, minority education

__________________________

Brijuni, Hotel „Neptun“ 18. do 21. 05. 2017.

Dinka Čorkalo Biruški,  Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za psihologiju

U radu se polazi od konstruktivističke teze o tome da se identiteti, pa i oni etnički, oblikuju u interakciji pojedinca i društvene okoline, da nisu fiksni niti fiksirani fenomen, te da su stoga podložni promjenama, do kojih može doći i koje mogu biti usmjeravane individualnim  i kolektivnim iskustvima. Na primjeru većine i četiri nacionalne manjine u Hrvatskoj – češke, mađarske, srpske i talijanske – razmotrit će se koncept etničkog i nacionalnog identiteta na uzorku adolescenata koji se školuju u nastavi na manjinskom jeziku i pismu po modelu A i u nastavi na hrvatskom jeziku. Provedena je serija fokusnih grupa s adolescentima u dobi od 11 do 18 godina, pripadnicima hrvatske većine i četiri navedene nacionalne manjine. U nizu razgovora nastojalo se odgovoriti na središnje istraživačko pitanje: kakav je etnički i nacionalni identitet adolescenata, pripadnika većine i manjina, te kako se on oblikuje pod utjecajem obiteljskih iskustava, škole i šire zajednice. Tematska analiza prijepisa razgovora pokazala je složenost i slojevitost doživljaja etničkoga i nacionalnog identiteta adolescenata, pri čemu je taj doživljaj snažno ovisan o specifičnostima iskustava i grupnoj dinamici većine i manjine u pojedinom socijalnom kontekstu. Kada je ona više konfliktna, i većinski i manjinski identitet je snažnije izražen, uključuje više elemenata razlikovanja, te je snažnije utemeljen na ideji „porijekla“, nego na iskustvu (zajedničke) socijalizacije. Kada je, međutim, većinsko-manjinska dinamika manje konfliktna ili posve nekonfliktna, i u manjinskom i u većinskom diskursu češće se naglašavaju zajednički identitetni elementi koji predstavljaju temelj stabilnosti i funkcionalnosti zajednica. Raspravit će se implikacije rezultata za većinsko-manjinske međugrupne odnose.

Ključne riječi: identitet, integracija, nacionalne manjine, većinsko-manjinski odnosi

__________________________

Convenor: Dinka Čorkalo Biruški, Faculty of Humanities and Social Sciences, Department of Psychology, Zagreb, Croatia

Participants:
Danielle Blaylock , Joanne Hughes (Queen’s University, School of Social Sciences, Education and Social Work, Belfast, Northern Ireland)

Lana Pehar , Dinka Čorkalo Biruški , Margareta Jelić  (Faculty of Humanities and Social Sciences, Department of Psychology, Zagreb, Croatia), Tea Pavin Ivanec (Faculty of teacher education, Zagreb, Croatia), Jasmina Tomašić Humer (Faculty of Humanities and Social Sciences, Department of Psychology, Osijek, Croatia

Violeta Petroska-Beshka (Ss. Cyril and Methodius University, Center for Human Rights and Conflict Resolution, Skopje, Republic of Macedonia)

Intergroup contact has been extensively documented as an effective tool in improving intergroup relations. However, in societies divided along the ethnic/religious lines precisely the contact between groups is lacking, leaving the groups within their in-group boundaries and deepening the social division. In post-conflict settings such a social estrangement of formerly conflicting groups is even more profound, preventing the society to heal and rebuild functional communities. The symposium brings together researchers from four complex post-conflict settings in order to discuss challenges and living experiences of complex identities, intergroup contact and intergroup relations in their respective social contexts. Petroska-Beshka’s contribution reveals importance of ethnic belonging and identity of majority and minority adolescents in the Macedonian context. Pehar and colleagues’ qualitative study will highlight dynamics of different sources of normative influences (family, school and peer) in determining ingroup-outgroup contacts and networks among majority and minority youth in Croatia. While previous papers contribute to describing majority-minority relations in post-conflict settings, two other papers look at how specific community and social interventions relying on intergroup contact may improve troublesome intergroup relations. Čehajić-Clancy and Bilewicz’s paper will present results of successful effects of a contact intervention containing narratives of moral exemplars on forgiveness and reconciliation in Bosnia and Herzegovina, while Blaylock and Hughes discuss their results of a longitudinal study showing positive changes in intergroup attitudes of adolescents due to intergroup contact in the program of shared education activities. All the studies clearly show profound influences of strong group identities on social dynamics in post-conflict settings but also provide strong evidence about effectiveness of contact in overcoming current social divisions.

__________________________

Lana Pehar , Dinka Čorkalo Biruški , Margareta Jelić , Tea Pavin Ivanec , Jasmina Tomašić Humer

Social norms in general and interethnic contact norms in particular, have an important role in majority/minority relations. In-group norms about contact with the out-group describe and prescribe typical and appropriate intergroup interactions for in-group members and thus determine how, when and why intergroup contact take place. Since norms are context-specific regulators of behavior, the content of these norms is likely to vary across ethnic groups, in different multiethnic contexts, and with different reference groups. The aim of this qualitative study was to explore the content of social norms regarding interethnic contact among majority Croats and four minorities that practice minority education in Croatia: Czechs, Hungarians, Italians and Serbs. In a series of focus groups with majority (15 focus groups) and minority (11 focus groups) youth of age 11-18 years we examined how participants in four majority/minority contexts perceive their in-group norms (parental, peer and school norms) about interethnic contact. The thematic analysis revealed that the perception of contact norms is rather congruent between majority and minority youth in all research contexts, although there are certain contextual differences in the content of these norms. In post-conflict settings of the city of Vukovar youth perceive widespread ethnic separation and lack of support for positive majority/minority interactions and friendships, especially in their school environment. In other, more harmonious, contexts ethnicity during contact is generally irrelevant; contact norms are predominantly positive and inclusive. However, even in harmonious contexts the norms may vary depending on the nature of the contact with the outgroup (e.g. in romantic relationships). The results will be discussed by highlighting dynamics of different sources of normative influences in determining a make-up of ingroup-outgroup contacts and networks among majority and minority youth

__________________________

Moderatorica: Dinka Čorkalo Biruški

Autorice istraživanja: Dinka Čorkalo Biruški , Margareta Jelić , Tea Pavin Ivanec, Jasmina Tomašić Humer, Lana Pehar

Sudionice: Kristina Akerman, Irena Penko, Petra Rađenović, Elizabeta Sabljić, Gianfranca Šuran, Tatjana Tomek, Tina Varat, Vedrana Vidaković

Socijalnointegracijska uloga škole u Hrvatskoj nije ni često ni cjelovito istra- živana tema, premda je škola temeljni socijalnointegracijski resurs i osnovni kohezivni element društva. Ta je uloga škole posebno istaknuta u višeetnič- kim zajednicama. Kontekst obrazovanja nacionalnih manjina jedinstveno je socijalizacijsko okruženje koje treba zadovoljiti dvije temeljne funkcije: 1. obrazovati, odnosno omogućiti usvajanje znanja i vještina koje će pojedincu osigurati mjesto u obrazovnoj vertikali i na tržištu rada te, 2. odgajati građanina, odnosno omogućiti usvajanje društvenih normi i vrijednosti koje vladaju u zajednici, kao i društveno prihvaćenih ideoloških i kulturalnih obrazaca, te na taj način oblikovati aktivnoga građanina i osigurati društvenu reprodukciju. U višeetničkim zajednicama multikulturnost je socijalna činjenica, koja će, ovisno o čestini, vrsti i prirodi socijalnih interakcija, oblikovati zajednice kao više ili manje integrirane. Stoga je cilj ovoga okruglog stola okupiti aktere manjinskog obrazovanja po modelu A u Republici Hrvatskoj i raspraviti prakse i izazove s kojima se susreću u suvremenom obrazovnom i širem socijalnom kontekstu. Pod obrazovnom multikulturnošću podrazumijevamo nastojanja i prakse obrazovnih programa i školske sredine da ponude i prenesu znanja, vrijednosti i druge informacije o različitim etničkim grupama, narodima i kulturama koje učenici sreću u svojim socijalnim sredinama, ali i izvan njih, i tako osiguraju integracijski potencijal društva.

Na okruglom stolu će biti raspravljeno nekoliko tema:
Kako se višeetničnost zajednice preslikava u školskom prostoru? Na koje načine škola pomaže u oblikovanju etničkog i nacionalnog identiteta djece, pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj? Kako djeca balansiraju izme- đu jezika koji (obično) govore kod kuće i u školi i jezika šire zajednice?
Koje su obrazovne i druge prednosti obrazovanja djece, pripadnika manjina, na materinjem jeziku i kako se one manifestiraju u socijalnoj sredini u kojoj dijete živi.
Na koje integracijske teškoće i/ili izazove u sredinama u kojima žive nailaze djeca, pripadnici manjina, koji se školuju na materinjem jeziku i kako na njih odgovaraju.

Sudionici okruglog stola bit će stručni suradnici i/ili ravnatelji škola u kojima se nastava odvija po modelu A za četiri autohtone nacionalne manjine u Hrvatskoj (češkoj, mađarskoj, srpskoj i talijanskoj), koji će govoriti o praksama u svojim zajednicama, te razmijeniti iskustva zajedničkih elemenata i posebnosti obrazovanja manjina u četiri različita većinsko-manjinska obrazovna i socijalna konteksta. Usporedit će se iskustva i prakse četiri hrvatske nacionalne manjine, te raspraviti sličnosti i razlike s ciljem predlaganja najboljih rješenja za poticanje čuvanja etničkih posebnosti, ali i integracijske uloge škole u višeetničkim zajednicama.

__________________________

Novi Sad (Serbia) 7.- 9.10. 2016.

Margareta Jelić, Lana Pehar, Dinka Čorkalo Biruški, Tea Pavin Ivanec, Jamina Tomašić Humer

The concepts of national identity and homeland can be more complex in ethnic minority then in majority and the context of majority/minority interactions may be the key factor in shaping their identities. In multiethnic states the minority rights practices often determine complexities of minority/majority relations. Hence, minority education certainly creates a specific context for minority/majority relations. This is the case in Croatia where ethnic minorities may practice the right on their mother tongue education. The aim of this study was to explore national identity and a concept of homeland among majority Croats and four minorities that practice minority education in Croatia: Checks, Hungarians, Italians and Serbs. In a series of focus groups with majority (15 focus groups) and minority children (11 focus groups) of age 11-18 years we explored how children understand and define their ethnic and national identity and the concept of a homeland. We were also interested in how schools and larger communities contribute in children’s understanding of these concepts. The thematic analysis revealed that the concept of homeland largely depends on the context of the majority/minority relations. Specifically, while in some (more tense) contexts minority children recognized the country of their (parents’) origin as their homeland, or the homeland is understood more as a home region rather than a country as a whole, in other (more harmonious) contexts majority and minority children share their notion of the (common) homeland. The complexities of the findings will be discussed by revealing and exploring contextual differences in minority/majority relations.

__________________________

NACIONALNE MANJINE U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA

Brijuni – Hotel “Neptun” 19.-22. svibnja 2016.

Dinka Čorkalo Biruški Department of Psychology, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

Većinsko-manjinski odnosi predstavljaju temelj društvenog funkcioniranja u suvremenom svijetu, u kojem više gotovo da i nema monoetničkih zemalja. Tako društvena stabilnost ovisi o složenoj dinamici manjine i većine: njihovu omjeru, statusnim odnosima i odnosima moći, uzajamnom povjerenju, doživljaju međugrupne prijetnje itd. Međutim, središnji faktor koji temeljno određuje uzajamne odnose i oblikuje društvenu dinamiku je međugrupni kontakt. Novije metaanalitičke studije jasno pokazuju da međugrupni kontakt smanjuje predrasude i pridonosi poboljšanju međugrupnih odnosa. Istraživanja su pokazala i to da su, premda manjina izvještava o više kontakta nego većina te da su kontakti manjine prisniji, efekti kontakta na smanjenje predrasuda veći za većinu, nego za manjinu. Čini se, dakle, da manjina, unatoč intenzivnijem kontaktu s većinom, i dalje ostaje svjesna strukturalnih društvenih razlika i vlastite diskriminiranosti. No, još uvijek je razmjerno malo longitudinalnih istraživanja koja prate promjene manjinsko-većinskih kontakata tijekom vremena i njihovih dugoročnih posljedica na smanjivanje predrasuda i izgradnju stabilnih višeetničkih zajednica. Istraživački projekt Integracijski procesi većine i manjine u etnički mješovitim krajevima: uloga međuetničkog kontakta, percipirane prijetnje i socijalnih normi koji u četverogodišnjem razdoblju od 2015. do 2019. financira Hrvatska zaklada za znanost usmjerava se upravo na dugoročne efekte kontakta na međuetničke odnose djece, adolescenata i njihovih roditelja, pripadnika većine I manjine, u četiri višeetničke zajednice u Republici Hrvatskoj. Jedinstveni kontekst ispitivanja su manjinske i većinske škole, u kojima se nastava odvija na manjinskom jeziku (srpski, talijanski, mađarski i češki) ili pak na jeziku većine (hrvatski). Time se ovaj istraživački projekt pridružuje malobrojnim istraživanjima u kojima se istovremeno promatraju efekti kontakta kod većine I manjine, a uključivanje čak četiri manjinske zajednice čini ga, koliko nam je poznato, sasvim originalnim. U izlaganju će se predstaviti projekt i prvi rezultati kvalitativnog istraživanja u manjinskim I većinskim školama u četiri navedene regije. U nizu intervjua i fokusnih grupa s učenicima, nastavnicima i ravnateljima škola prikupljeni su podaci o odnosima većine i manjina, te njegovanju I održavanju (dvojnih) identiteta manjina, kroz prizmu školskog konteksta, školske klime, nastavnih programa, te unutarškolskih i izvanškolskih vršnjačkih odnosa. Raspravit će se mogućnosti škole kao prostora socijalne integracije djece i mladih, pripadnika većine i manjina, kao i uloga i značaj škole u višeetničkim zajednicama.