(Re)building society: A longitudinaly study of post-corona social recovery in Croatian general population (ReSPoC) (15.7.2020. - 14.1.2022.)

Voditeljica: prof. dr. sc. Dinka Čorkalo

E-rudito: Napredni online obrazovni sustav za pametnu specijalizaciju i poslove budućnosti (1.4.2017. – 31.3.2021.)

Voditelj: prof. dr. sc. Dragutin Ivanec
Suradnici: Ivan Tomić, asist., Matej Pavlić, asist., Denis Vlašiček, asist.

Integracijski procesi većine i manjine u etnički mješovitim zajednicama: Uloga međuetničkog kontakta, percipirane prijetnje i socijalnih normi (IntegraNorm) (1. 10.2015. - 30.9.2019.)

Voditeljica: prof. dr. sc. Dinka Čorkalo Biruški

Odrednice individualnih razlika i intraindividualnih promjena u mjerama emocionalnih sposobnosti i srodnih atributa ličnosti (2015-2017)

Voditeljica: prof. dr. sc. Vesna Buško
Suradnici: dr. sc. Blaž Rebernjak, viši asist., Una Mikac, asist.

Sažetak projekta:
Oslanjajući se na pretpostavke koncepcije o latentnim crtama i stanjima kao glavnog formalno-psihometrijskog polazišta, planirano longitudinalno empirijsko istraživanje usmjereno je na analize izvora varijabiliteta u mjerama teorijski manje ili više stabilnih psiholoških svojstava. Glavni ciljevi uključuju, s jedne strane, provjere dimenzionalnosti, vremenske invarijantnosti te stabilnosti individualnih razlika u mjerama automatske evaluacije afektivnih podražaja, a s druge, ispitivanje bioloških odrednica inter- i intraindividualnih razlika u kognitivnoj obradi lica. Glavni troškovi odnose se na pripremu i provedbu istraživanja (izradu instrumentarija, prikupljanje preliminarnih podataka i laboratorijske analize), nabavu softvera za analize podataka, objavljivanje i prezentacije rezultata na međunarodnim skupovima. Očekujemo da će realizacija istraživanja doprinijeti (a) rješavanju metodoloških problema u pripremi projekta u okviru kojega će biti izrađena jedna doktorska disertacija, te također, (2) jačanju postojećih oblika međunarodne suradnje, kao i (3) međunarodne vidljivosti znanstvene produkcije istraživača. 

Razvoj novog modela komunikacije prilikom sukoba u bliskim vezama (01.7.2015. - 30.9.2016.)

Voditeljica: Tina Krznarić

Uloga autobiografskog pamćenja u funkciji dobi (2015.-2016.)

Voditeljica: doc. dr. sc. Andrea Vranić
Suradnice: doc. dr. sc. Margareta Jelić, doc. dr. sc. Mirjana Tonković

Sažetak projekta:
Planirano je kvanititativno korelacijsko istraživanje provjere teorije funkcionalnosti autobiografskog pamćenja na velikom i dobno heterogenom uzorku, korištenjem niza korelata opće dobrobiti. Troškovi istraživanja uključuju pripremu materijala, provedbu terenskog ispitivanja i diseminaciju rezultata. U znanstvenom smislu istraživanje će omogućiti suradnju u međukulturalnoj provjeri teorije. U praktičnom smislu rezultati će omogućiti kreiranje intervencija za poboljšanje kvalitete života starijih osoba temeljenih na boljem korištenju autobiografskog pamćenja.

Razvoj vještina čitanja i pisanja u ranoj školskoj dobi (2015)

Voditeljica: doc. dr. sc. Irma Brković
Istraživači: prof. dr. Gordana Keresteš, prof. dr. Renata Miljević Riđički, prof. dr. Erland Hjelmquist, prof. dr. Tomas Tjus, Jerka Vidović, mag. psih.

Sažetak projekta:

U literaturi, kako stranoj tako i hrvatskoj, premalo je istraživanja kojima je longitudinalno praćen razvoj vještina čitanja i pisanja (VČiP) kod osnovnoškolske djece. Ovdje predloženo istraživanje će omogućiti praćenje razvoja ovih vještina i odrednica tog razvoja.
Za razvoj vještina čitanja i pisanja ključno je razdoblje nižih razreda osnovne škole, a poznavanje čimbenika koji taj razvoj određuju nužno je kako bismo mogli razumjeti, predviđati i unaprijediti uspješnost djece u kasnijem školovanju. Više od 700 učenika drugih i trećih razreda osnovnih škola je inicijalno ispitano, u okviru prethodnog projekta, tijekom drugog i trećeg razreda. Ovdje predloženo istraživanj omogućit će odgovaranje na sljedeća pitanja: Kako se razvijaju VČiP početkom osnovne škole?; Postoje li spolne razlike u obrascima razvoja VČiP?; Na koji način početna razina VČiP predviđa brzinu njihova razvoja? Mogu li kognitivne sposobnosti predvidjeti razinu i tijek razvoja VČiP? U istraživanju će sudjelovati oko 700 učenica i učenika trećih i četvrtih razreda četiriju  osnovnih škola. Vještine čitanja i pisanja će biti ispitane testovima Nizovi riječi, Diktat i Razumijevanje čitanja. Svi testovi su u prethodnim istraživanjima prilagođeni za primjenu na djeci u Hrvatskoj. Ispitivanje će trajati dva školska sata i bit će provedeno u zimskom polugodištu školske godine 2015/16. Istraživanje će biti provedeno u suradnji s Psykologiska Institutionen Göteborg, Sverige.

Pisanje teksta – trening uz pomoć kompjutora djece s disleksijom u Švedskoj i Hrvatskoj (2014-2015)

Writing a text – computerized training of children with dyslexia in Sweden and Croatia

Nositelj projekta: Psykologiska Institutionen – Göteborgs Universitet, Sverige
Partner u Hrvatskoj: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Voditelji projekta: prof. dr. sc. Tomas Tjus i prof. dr. sc. Erland Hjelmquist
Voditeljice projekta za Hrvatsku: Prof. dr. sc. Gordana Keresteš i doc. dr. sc. Irma Brković
 
Financijska potpora: Sten A. Olssons Stiftelse för Vetenskap och Kultur (Zaklada za istraživanja i kulturu Sten A. Olsson; br. projekta 1051-13)

Sažetak projekta:

Intervencije kojima se nastoji pospješiti usvajanje čitanja i pisanja djece s disleksijom najčešće se temelje na fonološkom ili tzv. “odozdo-prema-gore” pristupu (engl. bottom-up training). No, pokazalo se da nekoj djeci takav pristup ne pomaže. Intervencija koja će se provesti u ovom projektu temelji se na ortografskom ili tzv. “odozgo-prema-dolje” pristupu (engl. top-down training), usmjerenom na pisanje rečenica i razumijevanje pročitanog teksta. Teorijsku podlogu tog pristupa čine znanstvene spoznaje koje pokazuju da su kod djece s teškoćama čitanja i pisanja osim fonoloških procesa narušene i druge jezične i kognitivne funkcije, primjerice ortografsko dekodiranje i semantička obrada. U ovom projektu zanima nas hoće li djeca koja govore i čitaju dva vrlo različita jezika prema sintaktičkoj i ortografskoj strukturi te korespondenciji fonema i grafema, a pokazuju teškoće u početnom usvajanju čitanja i pisanja, imati koristi od uvježbavanja čitanja i pisanja uz pomoć interaktivnog kompjutorskog programa utemeljenog na ortografskim i semantičkim procesima (program Omega-Interactive Sentences). Uz praktičnu relevantnost i dobrobit intervencije za djecu s teškoćama čitanja i pisanja, projektom će se testirati model koji opisuje usvajanje vještina čitanja i pisanja u različitim jezicima (Siegel i Smythe, 2005). Cilj projekta je ispitati učinke kompjutoriziranog intervencijskog programa usmjerenog na razinu riječi i rečenica u pisanom jeziku na vještine čitanja i pisanja djece koja su slabi čitači u dva jezika različite strukture – hrvatskom i švedskom. Aktivnosti projekta provest će se u nekoliko faza, tijekom školskih godina 2014/15. i 2015/16. U prvoj fazi u svakoj će se zemlji ispitati vještine čitanja i pisanja približno 600 učenika drugih i trećih razreda osnovne škole, primjenom tri kratka testa. Oko 10% djece koja postignu najslabije rezultate (40-60 djece u svakoj zemlji) uključit će se u drugu fazu projekta – šestotjednu intervenciju u kojoj će svako dijete imati 24 polusatna individualna treninga čitanja i pisanja, uz primjenu kompjutorskog programa Omega-IS. Treninzi će se provoditi u školi, za vrijeme ili neposredno nakon nastave, a vodit će ih posebno educirani stručnjaci. U projektu će se primijeniti kvazi-eksperimentalni križni nacrt istraživanja. Djeca odabrana za intervenciju po slučaju će biti podijeljena u skupine A i B. Skupina A prva će proći kroz intervenciju i za to vrijeme skupina B imat će status skupine za usporedbu. Nakon toga skupina B će proći kroz intervenciju, a skupina A imat će status skupine za usporedbu. Kako bi se pratilo napredovanje djece u vještinama čitanja i pisanja i izmjerili učinci intervencije, djeca će biti četiri puta individualno testirana baterijom instrumenata za ispitivanje vještina čitanja i pisanja te s njima usko povezanih kognitivnih vještina – neposredno prije i nakon intervencije s A i B skupinom te šest mjeseci po završetku intervencije. Projekt će rezultirati spoznajama koje će povećati mogućnosti prilagodbe intervencija namijenjenih pospješivanju vještina čitanja i pisanja individualnim potrebama djece u dva jezika vrlo različite ortografske i sintaktičke strukture. 

Implicitna ličnost i radno ponašanje (1.10.2014. - 30. 09.2017.)

Voditelj: doc. dr. sc. Zvonimir Galić

Projekt: Kompetencijska mreža zasnovana na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama za inovativne usluge namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama (ICT-AAC)

Voditeljica tima Filozofskog fakulteta: doc. dr. sc. Nina Pavlin-Bernardić
Suradnice: prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić i prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić

Projekt traje do kraja ožujka 2015. godine.

 
Sažetak:
Projekt je usmjeren na prijenos znanja i razvoj novih usluga potpomognute komunikacije u području informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama. Projektnim aktivnostima prenosi se, s visokoškolskih i znanstvenih institucija na manja i srednja ICT poduzeća, stručno znanje o potrebama i mogućnostima osoba sa složenim komunikacijskim potrebama, kao i znanje o razvoju  odgovarajućih softvera i hardvera za potpomognutu komunikaciju. Konzorcij se sastoji od četiri sastavnice Sveučilišta u Zagrebu: Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Grafičkog fakulteta i Filozofskog fakulteta. Provedbom projekta mala i srednja poduzeća iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije stječu znanja potrebna za razvoj, obradu i održavanje uređaja i usluga potpomognute komunikacije namijenjene korisnicima ili organizacijama koje se bave uključivanjem osoba sa složenim komunikacijskim potrebama u društvo (primjerice, inkluzivni vrtići, ustanove osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, ustanove socijalne skrbi, specijalizirane bolnice, poliklinike i dnevni centri).

Ciljevi projekta su sljedeći:

• izgraditi kapacitete za tehnološki prijenos i  komercijalizaciju znanja i ekspertize konzorcija kojeg čine četiri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
• omogućiti stvaranje inovativnih usluga za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama koje će se temeljiti na prijenosu znanja o potpomognutoj komunikaciji i razvoju visokotehnoloških rješenja od konzorcija prema malim i srednjim poduzećima,
• potaknuti nacionalno gospodarstvo stvarajući potencijalne poslove u malim i srednjim poduzećima,
• unaprijediti društvenu uključenost osoba sa složenim komunikacijskim potrebama,
• poboljšati učinkovitost vremena i truda koje ulažu stručnjaci i ostali pomagači uključeni u stalnu brigu o osobama sa složenim komunikacijskim potrebama.

Projekt: Primjena darvinijanskog modela stresa u zdravstvenoj psihologiji

Voditeljica: dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.
Suradnice na projektu: dr. sc. Ivana Hromatko, doc., Svjetlana Salkičević, znan. novakinja

Trajanje projekta: listopad 2013.- lipanj 2014.

Sažetak:
Uspješna je prilagodba određena činiteljima na različitim razinama funkcioniranja: fiziološkoj, kognitivnoj, afektivnoj, ponašajnoj i socijalnoj. Zdravstvenim je psiholozima dobro poznato da su, ovisno o individualnim osobinama i okolini, neki pojedinci skloniji određenim stresom induciranim poremećajima od drugih. Različiti organizmi usvajaju različite bihevioralne strategije suočavanja sa stresom, a alostaza (adaptivni proces koji održava ravnotežu u promjenjivim uvjetima)ovisi o temeljnom tipu ličnosti i s njim povezanim stresnim odgovorima. Pretpostavili smo da je moguće identificirati skupine u kojima postoji veći rizik za razvoj određenih bolesti. Preciznije, postulirali smo mogućnost klasifikacije pacijenata s obzirom na karakteristike i stilove suočavanja, u jednu od dvije skupine koje evolucijski biolozi nazivaju „grlicama“ (mirni i kooperativni)  i „jastrebovima“ (agresivni). Ove su hipoteze dobile potporu u istraživanjima koja smo dosad proveli (na uzorcima gastroenteroloških, psihijatrijskih i dermatoloških pacijenata). Raniji nalazi se dodatno razmatraju u kontekstu spolnih razlika u strategijama ostvarivanja reproduktivnog uspjeha (centralne mjere prilagodbe u evolucijskoj biologiji). Naime, prirodni odabir djeluje tako da maksimalizira reproduktivni uspjeh organizama, a „slijep“ je za individualnu sreću, zdravlje ili dugovječnost pojedinca; stoga, ako su individualno zdravlje i reproduktivni uspjeh u međusobnom konfliktu, prirodni odabir favorizira reproduktivni uspjeh. U prethodnim smo istraživanjima prikupili podatke o različitim činiteljima (ne)uspješne prilagodbe pojedinca i zdravstvenih ishoda. Istraživački problemi u ovom projektu  velikim se dijelom nadovezuju na naše dosadašnje nalaze, ali se prediktori uspješnosti prilagodbe proširuju na cjeloživotnu perspektivu: 1) Provjeriti ulogu osobina ličnosti i načina suočavanja sa stresom u razvoju poslijeporođajne depresije (PD). Cilj je utvrditi: kolika je uloga depresivnosti i anksioznosti kao osobine ličnosti u predviđanju PD-a; jesu li različiti stresni događaji, stres i strategije suočavanja sa stresom prediktori PD-a; djeluju li samopoštovanje i percepcija socijalne podrške kao zaštitni čimbenici u razvoju PD-a. 2) Istražiti konstrukt koji je posljednjih godina stekao veliku istraživačku pozornost, ponajviše kliničkih neuropsihologa - ADHD. Kako se u kontekstu darvinijanske medicine pokušavaju osim „troškova“ različitih strategija istražiti i njihove koristi (odnosno, smatra se da svaka adaptacija ima svoju cijenu, a klasična medicina ponekad vidi samo „cijenu“) cilj je provjeriti adekvatnost operacionalizacije konstrukata deficita u inhibiciji i vremenskoj obradi te averzije prema odgodi zadacima koji se rabe za dijagnozu ovog poremećaja te ispitati koliko su navedeni konstrukti prediktivni za svakodnevno funkcioniranje djece s ADHD-om. 3) Nastavak provjere hipoteze o različitom alostatskom opterećenju kod „jastrebova“ i „grlica“ te interakciji spola i stilova suočavanja. U sklopu projekta objavljena su tri znanstvena rada, sudionice su aktivno sudjelovale na znanstvenim skupovima s 5 priopćenja te je izrađen veći broj diplomskih radova.

Projekt: Provjera evolucijskih postavki o prilagodbi i zdravlju

Voditeljica: dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.
Suradnice na projektu: dr. sc. Ivana Hromatko, doc., Svjetlana Salkičević, znan. novakinja

Trajanje projekta: listopad 2014.- prosinac 2014.

Sažetak:
Projekt je izravni nastavak rada na projektu Primjena darvinijanskog modela stresa u zdravstvenoj psihologiji te se  konkretni istraživački problemi velikim dijelom nadovezuju na naše dosadašnje nalaze: 1) Provjera uloge osobina ličnosti i načina suočavanja sa stresom u razvoju poslijeporođajne depresije (PD), istraživanje komorbiditeta anksioznosti i PD-a, prediktivnost mjerenja osobina ličnosti i načina suočavanja sa stresom u trudnoći i neposredno nakon poroda te provjera postojanja eventualnih zaštitnih čimbenika u razvoju PD-a. 2) Nastavak istraživanja ADHD-a. U cilju provjere adekvatnosti operacionalizacije konstrukata deficita u inhibiciji i vremenskoj obradi te averzije prema odgodi zadaci koji se rabe za dijagnozu ADHD-a primijenjeni na uzorku zdrave djece iz osnovnih škola, a sada ćemo ih primijeniti na uzorku djece s dijagnozom ADHD-a te ispitati koliko su navedeni konstrukti prediktivni za njihovo svakodnevno funkcioniranje. 3) Nastavak provjere darvinijanske hipoteze o različitom alostatskom opterećenju kod „jastrebova“ i „grlica“. 4) Ispitivanje konstrukta konflikta roditelja i potomstva a) u kontekstu dojenja i b) u kontekstu izbora partnera. U sklopu projekta objavljena su tri znanstvena rada, voditeljica projekta je održala dva plenarna predavanja te je izrađeno nekoliko diplomskih radova.

Projekt: Genetski i okolinski doprinos razvoju ličnosti i zadovoljstva životom

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Denis Bratko
Suradnice sa Sveučilišta u Zagrebu: doc. dr. sc. Ana Butković, dr. sc. Tena Vukasović Hlupić
Suradnik sa Sveučilišta u Zagrebu u suradničkom zvanju: mr. sc. Robert Faber, Filozofski fakultet
Suradnici s ostalih institucija: dr. sc. Tomas Chamorro-Premuzic, red. prof., University College, London; dr. sc. Michael Bosnjak, izv. prof., Free University of Bozen-Bolzano

Sažetak projekta:
Istraživanja razvoja ličnosti na fenotipskoj razini najčešće se provode pomoću longitudinalnog ili transverzalnog nacrta. Iako se ranije smatralo da se ličnost stabilizira do tridesete godine, novija istraživanja upućuju na zaključak da se promjene događaju kroz cijeli životni vijek pojedinca. Dok longitudinalna istraživanja pokazuju da se ličnost u funkciji razvoja sve više stabilizira, transverzalna istraživanja (koja ispituju generacijske razlike) pokazuju interpretabilne promjene koje su slične u vrlo različitim kulturama. To bi moglo upućivati na biološku osnovu promjena ličnosti. S druge strane, istraživanja u području genetike ponašanja upućuju na nedvosmislen zaključak da individualnim razlikama u ličnosti doprinose genetski, ali i okolinski faktori. Takva istraživanja često koriste metodu blizanaca ili metodu obiteljskog istraživanja. Genetička istraživanja upućuju na zaključak da naslijeđe objašnjava oko 40% individualnih razlika u ličnosti. Istraživanja u području kognitivnih sposobnosti također pokazuju značajan doprinos naslijeđa individualnim razlikama. Procjene indeksa heritabilnosti za opću inteligenciju kreću se, u različitim istraživanjima, u rasponu od 50-80%, dok je genetski doprinos različitim specifičnim sposobnostima obično nešto niži. Suvremena istraživanja u području genetike ponašanja pokušavaju, osim temeljnih dimenzija individualnih razlika kao što su to inteligencija i ličnost, zahvatiti i brojne druge domene koje su važne za psihološku dobrobit pojedinca. Jedno od takvih područja je svakako i zadovoljstvo životom. Prva istraživanja zadovoljstva životom nedvosmisleno pokazuju da genetski faktori doprinose individualnim razlikama u toj varijabli. U svijetu postoji svega desetak istraživanja na tu temu te je stoga nezahvalno govoriti o veličini efekta, no čini se da se indeksi heritabilnosti kreću oko 40 - 50%. Isto tako, poznato je da je zadovoljstvo na fenotipskoj razini povezano s individualnim razlikama u osobinama ličnosti, prvenstveno s faktorima ekstraverzije i emocionalne stabilnosti. U području životnih potreba, zna se da su potrebe za autonomijom, kompetentnošću i kvalitetnim odnosima s drugim ljudima povezane s individualnim razlikama u zadovoljstvu životom. Međutim, još niti u jednom istraživanju navedene varijable nisu objedinjene na genetički informativnoj populaciji. U ovom istraživanju željeli bismo, koristeći metodu blizanaca, ispitati u kojoj su mjeri individualne razlike u zadovoljstvu životom povezane s genetskim faktorima, te provjeriti u kojoj se mjeri ti genetski efekti preklapaju s genetskim efektima koji doprinose individualnim razlikama u ličnosti i potrebama. Cilj nam je na uzorku od oko 350 parova blizanaca analizirati mjere zadovoljstva životom, osobina ličnosti i psiholoških potreba. Na taj način bilo bi moguće procijeniti indekse heritabilnosti navedenih varijabli. Isto tako, željeli bismo ispitati u kojoj mjeri je zadovoljstvo životom povezano s ličnošću i životnim potrebama te može li se ta veza objasniti zajedničkom genetskom osnovicom navedenih mjera. Rezultate bismo analizirali jednostavnom korelacijskom analizom,  u kojoj se uspoređuju korelacije jednojajnih blizanaca (koji dijele sve gene) i dvojajnih blizanaca (koji dijele 50% gena), te složenim metodama slaganja modela u kojima se formiraju eksplicitni modeli o genetskoj i okolinskoj strukturi fenotipskih individualnih razlika i testira njihova održivost u odnosu na opažene kovarijacije unutar i između parova blizanaca. 

Isti istraživački projekt od strane Sveučilišta u Zagrebu financiran je s dvije sveučilišne potpore (2013. i 2014.)

Projekt: Prilagodba pojedinca i zajednice u vrijeme društvene tranzicije

Voditelj: prof. dr. Dean Ajduković
Suradnik: prof. dr. Dinka Čorkalo Biruški

Sažetak

Projekt polazi od temeljne pretpostavke da u hrvatskom društvu istodobno djeluju dva procesa koji ugrožavaju psihičku dobrobit, radno i socijalno funkcioniranje velikog broja ljudi i obitelji, te destabiliziraju zajednice. Jedno su posljedice masovne izloženosti traumi i gubicima a drugo su posljedice društvene tranzicije. Uspješno suočavanje pojedinaca i zajednica destabiliziranih tranzicijom i ratom proučavat će iz dva aspekta. Prvi uključuje identificiranje psihičkih osobina i ponašanja koja pridonose uspješnijoj prilagodbi pojedinca u ovakvim nepovoljnim okolnostima. Pozornost će se posvetiti odabranim osobinama ličnosti (npr. psihička čvrstoća, samopoštovanje) i strategijama suočavanja (npr. aktivno nasuprot pasivnom, postupci za očuvanje pozitivne slike o sebi, traženje podrške) za koje se pretpostavlja da štite pojedinca od negativnih učinaka stresogenih događaja. Drugi aspekt će uključiti proučavanje socijalno-psiholoških procesa na razini neposredne zajednice kako bi se utvrdili činitelji koji pridonose tome da se destabilizirana zajednica oporavi i postane funkcionalna. Usporedbe indikatora procesa socijalnog oporavka i dostupnost resursa (npr. psihosocijalne i druge intervencije) u zajednicama koje su u različitom stupnju pogođene ratnim i tranzicijskim procesima, trebala bi pokazati koji činitelji pridonose bržem oporavku zajednice i pojedinaca.

U istraživanju će se koristiti korelacijski i kvazieksperimentalni pristup, uz longitudinalno praćenje nekih destabiliziranih zajednica i uzoraka pojedinaca, kako bi se utvrdila dinamika njihova oporavka. Bit će ispitani uzorci iz populacija različito izloženih spomenutim rizicima, uzorci mladih ljudi izloženih različitim razinama stresa, te uzorci iz skupina nastalih kao rezultat rata i poslijeratnih procesa.

Istraživački model polazi od tri skupine varijabli: ulaznih (npr. sociodemografska obilježja, životna iskustva), intervenirajućih (psihološke osobine i obilježja zajednice), te kriterijske (ishodi suočavanja, mentalno zdravlje, radno i socijalno funkcioniranje, socijalna i funkcionalna povezanost zajednice). Ovo istraživanje na cjelovit način i uključivanjem raznolikih grupa sudionika zahvaća traumatska iskustva i tranzicijske procese, načine raznolikog suočavanja s psihološkim rizicima, te ishode na mentalno zdravlje pojedinaca i socijalnu koheziju zajednica. Dodatna je vrijednost istraživanja što će se ovi procesi zahvatiti i na individualno-psihološkoj razini i na razini čitavih zajednica.

Projekt: Genetski i okolinski doprinos razvoju ličnosti

Voditelj: prof. dr. Denis Bratko

Sažetak

Istraživanja razvoja ličnosti na fenotipskoj razini najčešće se provode pomoću longitudinalnog ili transverzalnog nacrta. Iako se ranije smatralo da se ličnost stabilizira do tridesete godine, novija istraživanja upućuju na zaključak da se promjene dešavaju kroz cijeli životni vijek pojedinca. Dok longitudinalna istraživanja pokazuju da se ličnost u funkciji razvoja sve više stabilizira, transverzalna istraživanja (koja ispituju generacijske razlike) pokazuju interpretabilne promjene koje su slične u vrlo različitim kulturama. To bi moglo upućivati na biološku osnovu promjena ličnosti. S druge strane, istraživanja u području genetike ponašanja upućuju na nedvosmislen zaključak da individualnim razlikama u ličnosti doprinose genetski, ali i okolinski faktori. Takva istraživanja često koriste metodu blizanaca ili metodu obiteljskog istraživanja. Genetička istraživanja upućuju na zaključak da naslijeđe objašnjava oko 40-50% individualnih razlika u ličnosti.

Cilj predloženog istraživanja je objediniti dva navedena područja: razvojna istraživanja ličnosti na fenotipskoj razini i istraživanja etiologije individualnih razlika. Da bi se to moglo učiniti, potrebno je objediniti metodologiju razvojnih istraživanja (longitudinalni i transverzalni nacrt) s metodologijom genetičkih istraživanja (istraživanja blizanaca i obiteljska istraživanja). Obuhvatit će se razvojno razdoblje od adolescencije do rane odraslosti. Hipoteza koja će se u okviru ovog projekta testirati jest da genetski faktori u prvom redu doprinose kontinuitetu ličnosti u ispitivanom razdoblju, dok okolinski faktori u prvom redu doprinose promjenama.

Očekuje se da će rezultati istraživanja omogućiti: a) zaključivanje o etiologiji individualnih razlika u ličnosti; b) zaključivanje o fenotipskom kontinuitetu ili pomjenama; te c) zaključivanje o genetskom i okolinskom doprinosu razvoju ličnosti.

U skladu s ciljem i hipotezama predloženog projekta koristit će se dvije istraživačke strategije: 1) Longitudinalno praćenje razvoja ličnosti na uzorku blizanaca; 2) Transverzalno istraživanje generacijskih razlika u ličnosti kod članova porodice. Rezultati će se analizirati suvremenim metodama slaganja modela.

Važnost predloženog istraživanja očituje se u objedinjavanju metodologije genetike ponašanja i razvojnih istraživanja. Dosada postoji relativno malo takvih istraživanja koje pokrivaju razvoj ličnosti u razdoblju od adolescencije i rane odraslosti.

Projekt: Mjerenje latentnih psiholoških svojstava: dispozicije i procesi ličnosti

Sažetak

U posljednjih petnaestak godina uočava se znatan napredak u razvoju modela latentnih varijabli namijenjenih ispitivanju kako promjena tako i stabilnosti mjerenih atributa unutar različitih fundamentalnih i primijenjenih istraživačkih područja (npr. Moskowitz i Hershberger, 2002). Osobito pogodan teorijsko-metodološki okvir za analize konceptualno manje ili više stabilnih psiholoških svojstava čini se da nudi teorija latentnih osobina i stanja (Deinzer i sur., 1995; Steyer, 2005; Steyer i sur., 1992; 1999), nastala kao jedna od reakcija na poznata kontroverzna gledišta o vremenskoj stabilnosti i međusituacijskoj konzistentnosti u domeni istraživanja ličnosti (npr. Magnusson, 1990) . Glavna pretpostavka koju će projekt nastojati dokazati slijedi temeljnu ideju ove teorije prema kojoj svako psihološko svojstvo sadrži komponente i crte ili dispozicije i stanja, odnosno, na neki sustavan način ovisi o obilježjima osobe ili crte, situacije te o interakciji osobe i situacije. Projektom se želi ispitati (a) koliki je udio situacijskih činitelja u mjerama razmjerno stabilnih psiholoških svojstava, (b) može li se odrediti relativni značaj situacijskih odnosno dispozicijskih komponenata mjera psiholoških konstrukata u predviđanju važnih životnih kriterija prilagodbe i postignuća, (c) postoje li i kakva je priroda interindividualnih razlika u veličini promjena u psihološkim stanjima i osobnim dispozicijama, te (d) koji su potencijalni izvori ili korelati intraindividualnih promjena u psihološkim atributima. Od projekta se očekuje doprinos u elaboraciji i načinima primjene metodološkog okvira modela latentnih crta i stanja u postupcima konstruktne validacije i unapređenju operacionalizacija kako dispozicijski (npr. crte ličnosti) tako i situacijski (npr. strategije suočavanja) shvaćenih psiholoških konstrukata. Provjere linearnih strukturalnih modela na simuliranim ili longitudinalno prikupljenim podacima trebale bi dovesti do novih spoznaja o načinima određivanja i mogućnostima tumačenja inter- i intraindividualnog varijabiliteta u rezultatima psihologijskih mjerenja, bilo da se radi o mjerenju fluktuacija u promjenljivim psihološkim stanjima ili o utvrđivanju promjena na razini razmjerno stabilnih osobina ili crta ličnosti. Uz spoznajno-teorijske, predložena istraživanja imaju i značajne praktične implikacije, naročito kada je riječ o procjenama razvojnih ili drugih promjena očekivanih povodom različitih obrazovnih, kliničkih i inih psiholoških intervencija.

Projekt: Ličnost i socijalno poželjno odgovaranje

Voditelj: prof. dr. Željko Jerneić

Sažetak

Cilj projekta je istražiti prirodu iskrivljavanja odgovora u upitnicima ličnosti, odnosno socijalno poželjnog odgovaranja i čimbenike koji do njega dovode, te provjeriti može li se različitim postupcima povećati prediktivna valjanost upitnika ličnosti i kvaliteta selekcijskih odluka. S obzirom na raširenost mjerenja ličnosti u situacijama u kojima se može kapitalizirati neiskrenost za vlastiti probitak te narušiti valjanost i upotrebljivost mjera ličnosti, razumijevanje socijalno poželjnog odgovaranja je od teorijske i praktične važnosti. Doprinos tome trebali bi dati i odgovori na četiri pitanja koje namjeravamo istražiti: (1) Kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja, (2) Koje su glavne odrednice socijalno poželjnog odgovaranja, (3) Kakva je efikasnost različitih načina obeshrabrivanja neiskrenih odgovora i (4) Koje su posljedice iskrivljavanja odgovora na valjanost i upotrebljivost upitnika ličnosti u selekcijskoj situaciji? Polaznu osnovu za postavljene probleme predstavljaju dva komplementarna modela socijalno poželjnog odgovaranja od kojih se jedan bavi komponentama socijalne poželjnosti, a drugi antecedentima sposobnosti i motivacije za neiskrenim odgovaranjem, te kontekstualnim čimbenicima koji na njih utječu. Očekujemo da ćemo u istraživanjima potvrditi temeljnu postavku komponentnog modela da se socijalno poželjno odgovaranje reflektira u egoističkoj i moralističkoj pristranosti kroz svjesne i nesvjesne procese pri čemu svjesni procesi upravljanja djelotvornošću i zajedništvom za razliku od nesvjesnih imaju ključnu ulogu u namjernom iskrivljavanju odgovora kad je motivacija za pozitivnom samoprezentacijom visoka. Također očekujemo utvrditi koji čimbenici utječu na individualne razlike u neiskrenom odgovaranju, koliki je njihov pojedinačni doprinos i kakav je utjecaj konteksta. Za pretpostaviti je da će utjecaj konteksta ovisiti o snazi upozorenja o posljedicama neiskrenog odgovaranja, formatu upitnika ličnosti i selekcijskom omjeru te da bi mogao djelovati na valjanost mjera ličnosti i osobito na kvalitetu selekcijskih odluka. Ukratko, očekujemo da će rezultati projekta unaprijediti naše spoznaje o prirodi i odrednicama socijalno poželjnog odgovaranja, doprinijeti teorijskom razvoju postojećih modela, te upotpuniti naše znanje o tome što u selekcijskoj situaciji rezultati na skalama ličnosti i socijalno poželjnog odgovaranja znače i kako ih najbolje operativno koristiti u predviđanju radne uspješnosti i donošenju selekcijskih odluka.

Popis svih radova objavljenih u sklopu projekta

Projekt: Anksioznost i depresivnost u cjeloživotnoj perspektivi

Sažetak

Anksiozni i depresivni poremećaji najčešći su psihički poremećaji kako odrasle tako i dječje dobi. Svjetske epidemiološke studije govore o alarmantnom povećanju broja osoba koji pate od nekog oblika anksioznih i/ili depresivnih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija iznosi podatak prema kojem će 2020. godine depresija postati drugi razlog posjeta liječniku. U pokušaju razumijevanja čimbenika koji determiniraju pojavu anksioznih i depresivnih tegoba oslonit ćemo se na dijateza-stres model koji povezuje biološke, psihološke i okolinske faktore, ističući interakciju između dispozicije prema poremećaju i okolinskih stresora u nastanku psihičkih poremećaja. Cilj istraživanja je ispitati rizične i zaštitne faktore za pojavu depresivnosti i anksioznosti te utvrditi prirodu povezanosti između ova dva fenomena u cjeloživotnoj perspektivi. Na mlađim uzrastima ispitat će se utjecaj psiholoških karakteristika roditelja, odgojnog stila, te kognitivnih i socio-emocionalnih karakteristika djeteta na otpornost odnosno ranjivost za anksiozne i/ili depresivne smetnje, bit će provjeren koncept anksiozne osjetljivosti te model razvoja perfekcionizma. Longitudinalnim praćenjem utvrdit će se prediktivna vrijednost ranije identificiranih zaštitnih i rizičnih čimbenika za razvoj anksioznih i/ili depresivnih smetnji, te stupanj prilagodbe na nove zahtjeve koji pred dijete postavlja odrastanje. U odraslim dobnim skupinama usporedba osoba kod kojih je dijagnosticiran neki anksiozni i/ili depresivni poremećaj s kontrolnim skupinama omogućit će provjeru kognitivnih teorija anksioznosti i depresivnosti. Ispitivat ćemo i utjecaj anksiozne osjetljivosti na pojavu anksioznih poremećaja te metakognitivne modele koji objašnjavaju održavanje smetnji, čime ćemo se pridružiti aktualnim svjetskim istraživanjima. Ispitanici će biti tretirani u skladu s etičkim zahtjevima struke, bit će im objašnjena svrha ispitivanja, a ispitivanje djece provest će se isključivo uz suglasnosti njihovih roditelja. Različiti metodološki pristupi koji će se koristiti u predloženom projektu uključivat će kvantitativnu i kvalitativnu metodologiju, ovisno o potrebama pojedinih istraživačkih zadataka. Prikupljeni podaci obradit će se različitim multivarijatnim metodama, ovisno o zahtjevima pojedinih specifičnih ciljeva istraživanja. Rezultati će omogućit će bolje razumijevanje nastanka i održavanja anksioznih i depresivnih poremećaja, što će pridonijeti osmišljavanju preventivnih i kurativnih programa.

Projekt: Uloga socio-kognitivnih procesa u samoregulaciji i interpersonalnim odnosima

Sažetak

Kako bismo razumjeli na koji način socijalna okolina utječe na pojedince, moramo razumjeti socio-kognitivne procese i motive koji određuju kako ljudi percipiraju i tumače tu socijalnu okolinu. Ključni elementi koji oblikuju čovjekovo socijalno ponašanje su njegova slika o sebi i njegova uvjerenja o drugima. Oni određuju pojedinčeva očekivanja i od sebe i od drugih, to su polazne pretpostavke na kojima se osniva njegovo doživljavanje i ponašanje.

Osnovna svrha ovog projekta je ispitati ulogu socio-kognitivnih procesa u samoregulaciji i ostvarivanju osobnih ciljeva, odnosno ostvarivanju zadovoljavajućih interpersonalnih odnosa, uslijed tranzicijskih promjena socijalnih odnosa u našem društvu.

Individualnim i dijadnim istraživanjima na adolescentima (srednjoškolcima i studentima), mlađoj odrasloj populaciji (tek diplomiranima, mladim zaposlenicima, mladim parovima i roditeljima), te starijim odraslim sudionicima provjeravat će se postavke teorija svijesti o sebi, nezavisnom ili međuzavisnom samopoimanju, posljedicama neusklađene slike o sebi sa željenom i očekivanom, percipiranoj osobnoj (ne)kompetentnosti te unutarnjim radnim modelima, shemama i očekivanjima kao prediktorima socijalnog funkcioniranja. Ovi socio-kognitivni aspekti relevantni su u različitim vidovima čovjekovog funkcioniranja, od školskog postignuća i akademskog uspjeha, preko zapošljavanja i uspješnog udovoljavanja zahtjevima na poslu, do funkcioniranja u obiteljskim, partnerskim i prijateljskim odnosima, odnosno u široj društvenoj zajednici.

U istraživanju će se koristiti različiti metodološki pristupi koji uključuju kvantitativnu (eksperimentalni, kvazi-eksperimentalni i korelacijski istraživački nacrti) i kvalitativnu metodologiju, a u nekim dijelovima projekta planira se i longitudinalno praćenje ispitivanih pojava. Podaci će biti obrađeni odgovarajućim suvremenim statističkim postupcima.

Očekujemo da će planirana istraživanja obogatiti znanstvenu spoznaju o formiranju i održavanju slike o sebi i drugima, kao i strategijama koje pojedinci koriste ako one ne odgovaraju vlastitim ili tuđim očekivanjima, kako bi postigli bolju prilagodbu na osobnom i socijalnom planu. Rezultati ovog istraživanja omogućit će bolje razumijevanje odrednica suvremenog hrvatskog socijalnog identiteta i kognitivno-bihevioralnih strategija koje pojedinci koriste kako bi se uspješnije nosili s novim zahtjevima i očekivanjima nametnutima procesom društvene tranzicije.

Projekt: Ličnost roditelja i roditeljstvo tijekom tranzicije djeteta u adolescenciju (2006-2012)

Sažetak

Istraživanja pokazuju kako je roditeljsko zadovoljstvo brakom i životom općenito najniže, a stopa traženja psihološke pomoći najveća kada je njihovo najstarije dijete u razdoblju adolescencije koje obilježava intenzivan tjelesni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. U većini slučajeva roditelji adolescenata nalaze se u srednjoj odrasloj dobi u kojoj se također događaju značajne biološke, kognitivne, emocionalne i socijalne promjene. Istraživanja kojima se ispituju promjene koje doživljavaju roditelji kada im djeca ulaze u adolescenciju, a oni sami prolaze kroz razdoblje srednje odrasle dobi i određuju činitelji koji na te promjene utječu razmjerno su rijetka. Cilj predloženog projekta je utvrditi promjene u osobinama ličnosti, psihološkom zdravlju i roditeljskom ponašanju kod roditelja čije najstarije dijete ulazi u adolescenciju, odrediti uzroke tih promjena i identificirati različite putove promjena u tim aspektima roditeljskog funkcioniranja. Istraživanjem koje će se provesti provjerit će se odnosi između pet skupina varijabli – biopsihosocijalnih promjena kod djeteta pri prijelazu u adolescenciju, biopsihosocijalnih promjena kod roditelja u razdoblju srednje odrasle dobi, promjena u socijalnom kontekstu u kojem roditelji žive, promjena u ličnosti roditelja i njihovu psihološkom zdravlju te promjena u roditeljskom ponašanju – i testirati modeli njihovih međusobnih utjecaja. Primijenit će se kombinirani longitudinalno-transverzalni nacrt istraživanja, a podaci će se prikupiti multimetodskim pristupom. Sudionici istraživanja bit će roditelji i adolescenti iz intaktnih obitelji. Podaci će se prikupiti u tri vremenske točke međusobno razmaknute po godinu dana. Ukupno vrijeme praćenja bit će dvije godine. U prvoj točci mjerenja obuhvatit će se transverzalni uzorak djece iz pet kohorti, polaznika od 3. do 7. razreda osnovne škole, prosječne dobi od 9 do 13 godina. U analizi podataka kombinirat će se pristup orijentiran na varijable i pristup orijentiran na pojedince i primijeniti deskriptivni, inferencijalni i multivarijatni statistički postupci te postupci strukturalnog modeliranja. Projekt bi osim spoznajama relevantnim za psihologiju roditeljstva, psihologiju ličnosti i psihologiju cjeloživotnog razvoja trebao rezultirati i nalazima velikih mogućnosti primjene u području zaštite i unapređenja dobrobiti i mentalnog zdravlja članova obitelji s adolescentnim djetetom.

Projekt: Integracija informacija kao osnova cjelovitog doživljavanja

Voditelj: prof. dr. Vladimir Kolesarić

Sažetak

Cilj projekta je istražiti čimbenike kontekstualne uvjetovanosti kognitivnog funkcioniranja te mehanizme integracije različitih vrsta informacija koji omogućuju cjelovito i koherentno doživljavanje. Veliki broj saznanja o kognitivnim procesima temelji se na istraživanjima relativno izoliranih podražaja i procesa ispitivanih u eksperimentalnim uvjetima. Međutim, doživljaj nekog fokalnog podražaja ne ovisi samo o njegovim objektivnim karakteristikama, već je u velikoj mjeri uvjetovan i drugim činiteljima, odnosno vanjskim uvjetima u kojima je prezentiran kao i unutarnjim stanjima opažača. Iako je doživljavanje u velikoj mjeri uvjetovano tzv. kontekstualnim varijablama, mehanizmi njihovog djelovanja većinom nisu poznati. Zbog toga u ovom projektu želimo ispitati utjecaj nekih kontekstualnih varijabli kako bismo odredili zajedničke značajke djelovanja konteksta na kognitivno funkcioniranje. Projekt bi se sastojao od nekoliko projektnih zadataka, koji bi uključivali reprezentativna područja u kojima postoji izrazit utjecaj konteksta na kognitivno funkcioniranje i u kojima bi se ispitivali temeljni mehanizmi takvog utjecaja: 1. utjecaj vanjskih kontekstualnih informacija na kognitivno funkcioniranje; 2. utjecaj unutrašnjih stanja, odnosno «internalnog konteksta» na kognitivno funkcioniranje; 3. sličnosti i razlike obrade kontekstualnih i ciljnih (fokalnih) podražaja; 4. mehanizmi obrade i djelovanja kontekstualnih informacija; 5. integracija različitih informacija kao temelj cjelovitog doživljaja; 6. metodološki aspekti istraživanja utjecaja konteksta. Prva faza projekta pretežno uključuje bihevioralna istraživanja kojima bi se ispitao utjecaj različitih vrsta kontekstualnih varijabli na osnovne kognitivne procese poput točnosti i brzine percepcije te provjera dosadašnjih spoznaja i modela. U drugoj fazi bismo se uz pomoć bihevioralnih i elektrofizioloških mjera funkcioniranja mozga usmjerili na istraživanje mehanizama učenja te zajedničke karakteristike utjecaja različitih vrsta kontekstualnih varijabli kao i specifičnosti svake od njih. Budući da se radi o međusobno prožetim i međuovisnim elementima i procesima, u trećoj fazi istraživanja usmjerili bismo se na problem integracije različitih vrsta informacija, odnosno procese njihovog povezivanja u koherentan i cjelovit doživljaj.

Projekt: Individualne i organizacijske posljedice nesigurnosti posla

Sažetak

Posljednja dva desetljeća obilježile su velike promjene u ljudskom radu. Njih su inicirali makroekonomski procesi globalizacije svjetskog tržišta, internacionalizacija nacionalnih gospodarstava, te brzi razvoj novih tehnologija, a očita posljedica su sljedeće društvene pojave: visoka stopa nezaposlenosti, povećana mobilnost radne snage, privatizacija i restrukturiranje radnih organizacija. Snažno opće uvjerenje u tržišno pokretanu ekonomiju u mnogim je zemljama imalo za posljedicu liberalizaciju legislative zapošljavanja. Poslodavci mijenjaju organizaciju rada, zaposlenicima nude fleksibilne i vremenski ograničene radne ugovore, češća su otpuštanja, prijevremena umirovljenja, angažiranje honorarnih suradnika, rad na crno. Iz perspektive zaposlenika, sve navedeno se odražava u porastu nesigurnosti posla i smanjivanju gotovo svih izvora sigurnosti vezanih uz zaposlenje.

Navedene promjene posebno su bile brze i drastične u tranzicijskim zemljama. Iz društva gotovo potpune sigurnosti zaposlenja, minimalne profesionalne mobilnosti i niske stope nezaposlenosti, tranzicijske zemlje postale su mjesta najvećih i najbržih promjena u svijetu rada. Cijena ovih promjena ostala je velikim dijelom nepoznanica, pa su nepoznati i resursi na kojima bi se mogao temeljiti porast radne efikasnosti. Istraživanje ovih nepoznanica opisuje općeniti cilja projekta. Pritom, nesigurnost posla definiramo kao subjektivni i doživljajni fenomen kojeg određuju dvije široke dimenzije –afektivna i kognitivna, te polazimo od općenite pretpostavke o dugoročno nepovoljnom učinku nesigurnosti posla na radnu efikasnost.

Istraživačke probleme možemo podijeliti u dvije sadržajne cjeline koje opisuju dvije etape projekta. Prva je eksplorativna i cilj joj je istražiti razmjere nesigurnosti posla u Hrvatskoj te utvrditi posljedice nesigurnosti posla na psihofizičko zdravlje i stavove prema radu. U drugoj etapi bit će elaboriran status nesigurnosti posla kao izvora stresa i odrednice psihološkog ugovora između pojedinca i radne organizacije. Centralni predmet interesa je organizacijska kultura kao potencijalni faktori povećanja radne efikasnosti i psihofizičke dobrobiti. Projekt se temelji na kvantitativnoj metodologiji istraživanja subjektivnog zdravlja, stavova, percepcije i namjera ponašanja, a nalazi će se temeljiti na više uzoraka zaposlenika različitih radnih i demografskih obilježja. Rezultati će biti objavljeni u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima.

Projekt: Psihosocijalni aspekti nezaposlenosti: longitudinalno istraživanje

Sažetak

Cilj je istražiti utjecaj dugotrajne nezaposlenosti na stavove ljudi, načine suočavanja, psihičko zdravlje i socijalnu uključenost, te istražiti kako različite osobine tražitelja posla i situacijska ograničenja utječu na intenzitet traženja posla i ponovno zapošljavanje. S obzirom na poguban utjecaj nezaposlenosti na psihičko zdravlje, brže zapošljavanje važno je za pojedinca i za društvo. Dva glavna istraživačka problema na koje želimo odgovoriti jesu: (1) Koji sve čimbenici utječu na uspješno pronalaženje posla i (2) Koje su psihosocijalne posljedice neuspjeha u traženju posla, odnosno produžene nezaposlenosti? Vezano uz prvi problem, razvili smo hipotetski model čimbenika traženja posla i uspješnog zapošljavanja, koji uključuje demografska svojstva, motivacijska stanja i situacijske zapreke. Pretpostavili da te varijable određuju intenzitet traženja posla, koji onda utječe i na vjerojatnost njegova dobivanja. U pogledu posljedica, pretpostavljamo da promašaji u traženju posla negativno utječu na psihičko zdravlje i socijalnu uključenost nezaposlenih osoba. Očekujemo, međutim, ustanoviti faktore koji moderiraju taj negativni utjecaj. Srž ovog projekta čini longitudinalno istraživanje koje se sastoji od početno istraživanje i tri ponovljena (follow-up) istraživanja, planirana jednu, dvije i tri godine nakon početnog. Na temelju podatka o radnom statusu pojedinaca u ponovljenim istraživanjima, sudionici će biti podijeljeni u skupine onih koji su ostali nezaposleni i onih koji su se uspjeli zaposliti. Te skupine će biti uspoređene u nizu varijabli s ciljem da se ustanovi utjecaj produžene nezaposlenosti na njihove stavove, financijsko stanje, psihičko i tjelesno zdravlje, stupanj socijalne uključenosti itd. Druga skupina analiza bavit će se čimbenicima traženja posla i ponovnog zapošljavanja. Pomoću regresijskih analiza procijenit će se kako demografska svojstva, motivacijska stanja i situacijska ograničenja određuju intenzitet traženja posla te vjerojatnost i kakvoću zapošljavanja. Očekujemo da ovaj projekt doprinese razumijevanju psiholoških čimbenika koji određuju ponašanje ljudi u stresnim situacijama i unaprijedi postojeće teorijske modele. Također očekujemo da će pružiti informacije potrebne za provođenje smislene socijalne politike.

Popis svih radova objavljenih u sklopu projekta

Projekt: Provjera evolucijskog modela prilagodbe i zdravlja

Voditelj: prof. dr. Meri Tadinac

Sažetak

Svrha ovog projekta je provjera postavki evolucijskog modela prilagodbe i zdravstvenih ishoda. Od ranije je poznato da su, ovisno o individualnim osobinama i okolini, neki pojedinci skloniji stresom induciranim poremećajima od drugih. Međutim, u klasičnim psihološkim modelima prilagodbe i zdravlja često se zanemarivala činjenica da prirodni odabir djeluje tako da maksimalizira reproduktivni uspjeh prilagođenih organizama, a ne njihovu individualnu sreću, zdravlje ili dugovječnost: ako su individualno zdravlje i reproduktivni uspjeh u međusobnom konfliktu, prirodni odabir favorizira reproduktivni uspjeh (Nesse, 2001). U okviru darvinijanskog koncepta stresa postavlja se pitanje zašto određeni pojedinci obolijevaju upravo od određenih bolesti: primjerice, zašto neki ljudi razviju reumatoidni artritis, a neki depresiju? Različiti organizmi usvajaju različite bihevioralne strategije suočavanja sa stresom. Oni se međusobno razlikuju i po svojim kapacitetima održavanja alostaze - temeljnog adaptivnog procesa kojim se aktivno održava stabilnost unutar promjene, tj. kojim se organizam prilagođava predvidljivim i nepredvidljivim događajima (McEwen i Wingfield, 2003). Alostatski trošak organizma raste kada se medijatori alostaze, poput hormona, neurotransmitera ili imunocitokina otpuštaju prečesto ili nedovoljno. Kako alostaza ovisi o temeljnim tipovima ličnosti i temperamenta te djeluje različito u različitim uvjetima, pretpostavljamo da je moguće identificirati određene skupine i situacije u kojima postoji veći rizik za razvoj određenih bolesti (npr. pojedinci određenih psiholoških karakteristika, niži društveno-ekonomski slojevi, žene u određenim životnim razdobljima, partneri u nekvalitetnim vezama). Osim samih zdravstvenih ishoda, u istraživanju će biti prikupljene razne elektrofiziološke mjere, poput P300 vala (koji se dovodi u vezu s osobinama temperamenta i ličnosti za koje se može pretpostaviti da su medijatori u alostatskim procesima), hemisfernih razlika u amplitudi valova unutar ? frekvencijskog pojasa (za koje se smatra da odražavaju razlike između pojedinaca s izraženijim sustavom inhibicije odnosno aktivacije) i mjera srčanog rada u interakcijama bračnih partnera s različitim komunikacijskim obrascima. Očekujemo da će se kod pojedinaca s izraženijom aktivnošću sustava aktivacije u usporedbi s onima s izraženijim sustavom inhibicije, zbog različite fiziološke podloge njihovih strategija suočavanja pokazati sklonost razvoju drugačijih vrsta oboljenja.

Za pregledavanje radova objavljenih u sklopu ovog projekta, kliknite ovdje.

Projekt: Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi

Sažetak

Brojna istraživanja pokazuju da razvoj matematičkih pojmova započinje vrlo rano, već u dojenačkoj dobi, da bi se intenzivirao u predškolskom i školskom razdoblju.

Djeca često imaju teškoća u svladavanju matematičkih znanja, a rezultati istraživanja ukazuju na utjecaj kognitivnih i socio-emocionalnih čimbenika rješavača, ali i na relevantna obilježja zadataka koji utječu na uspješnost djece i odraslih.

Ovim istraživanjem želi se utvrditi utjecaj kognitivnih i socio-emocionalnih varijabli na uradak u matematici kod ispitanika različite dobi.

Na mlađim uzrastima (predškolska djeca i djeca rane školske dobi) ispitat će se kognitivne strategije pri rješavanju zadataka te determinante uratka. Provjerit će se Model dječjeg odabira i otkrivanja strategija (Shrager i Siegler, 1998.) na zadacima množenja. Razvit će se i računalna simulacija Modela. Longitudinalnim praćenjem ispitat će se kvalitativne promjene u dječjem strateškom ponašanju u matematičkim problemima koji zahtijevaju uporabu različitih operacija. Provjerit će se prediktivna vrijednost ranog matematičkog postignuća, strateškog rezoniranja i socio-emocionalnih čimbenika za kasniji uspjeh u matematici. Na visokoškolskoj razini provjerit će se postavke Modela motivacije postignuća u kontekstu učenja matematike. Ispitat će se se utjecaj nekih osobina važnih za proces ostvarivanja akademskog postignuća na izbor ciljeva postignuća te će se istražiti utjecaj ciljeva postignuća u predviđanju strategija učenja.

Podaci će se prikupljati različitim metodama (skupnim ispitivanjem dječje uspješnosti, individualnim ispitivanjem i snimanjem dječjih strategija, upitničkim mjerama socio-emocionalnih varijabli: stavova i uvjerenja o matematici te straha od matematike te upitničkim mjerama motivacijskih varijabli kod studenata). Rezultati ispitivanja obradit će se odgovarajućim statističkim postupcima.

Rezultati istraživanja omogućit će provjere teorijskih modela u području kognitivnih strategija i motivacije te bolje razumijevanje razvoja dječjeg matematičkog mišljenja. Ukoliko se rana postignuća pokažu prediktivnima za kasniju uspješnost, moći će se ukazati na činitelje kojima u ranom poučavanju matematike treba obratiti veću pažnju.

Osim znanstvene provjere teorijskih modela, istraživanje može ponuditi neke smjernice za bolje planiranje predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog te visokoškolskog kurikuluma.

Za pregledavanje radova objavljenih u sklopu ovog projekta, kliknite ovdje!

Projekt: Profesionalni razvoj učitelja tijekom inicijalnog obrazovanja i pripravništva

Sažetak

Dosadašnje spoznaje o razvoju profesionalne uloge i kompetencijama učitelja ističu nužnost povezivanja unutrašnjeg i vanjskog konteksta u kojem se odvijaju inicijalno obrazovanje i pripravništvo. Unutrašnji kontekst obuhvaća konstrukte povezane s ličnošću osobe (vrijednosti, samopoimanje, motivaciju i uvjerenja), a vanjski obuhvaća kulturalne i društvene okolnosti u kojima učitelj stječe kompetencije i u kojima kasnije djeluje. U ovom području empirijski dobro potkrijepljen teorijski okvir jest socijalni konstruktivizam koji pretpostavlja da student aktivnim učenjem tijekom inicijalnog obrazovanja i pripravništva postupno stječe nastavničke kompetencije i razvija profesionalni identitet utemeljen na integraciji osobnog iskustva i spoznaja edukacijskih znanosti. U skladu s navedenim, dva su glavna cilja projekta: a) u fundamentalno-teorijskom smislu ispitat će se međuodnosi varijabli koji određuju profesionalni identitet učitelja te će se pratiti promjene pojedinih komponenti profesionalnog identiteta tijekom inicijalnog obrazovanja i pripravništva; b) u razvojno-primijenjenom smislu provjerit će se u kojoj je mjeri naš sustav obrazovanja učitelja utemeljen na pretpostavkama socijalnog konstruktivizma, s posebnim naglaskom na školskoj praksi tijekom studija i pripravništvu. Polazna hipoteza jest da inicijalno obrazovanje učitelja neće dovesti do poželjnih ishoda ako se studenti ne potiču na refleksivno promišljanje i preispitivanje svojih uvjerenja o učiteljskoj profesiji. Druga hipoteza jest da je period pripravništva pod vodstvom mentora ključan za formiranje profesionalnog identiteta učitelja. Očekujemo da će rezultati u početnim godinama studija, pokazati nedovoljnu zastupljenost pristupa usmjerenog na studente, te da će se općenito prepoznati potreba za boljom integracijom teorijskih i praktičnih sadržaja. Istraživanje će uključivati kombinaciju kvantitativne i kvalitativne metodologije uz primjenu transverzalnog i longitudinalnog nacrta, a podaci će se obraditi primjerenim kvantitativnim i kvalitativnim analizama. Ovo će istraživanje značajno doprinijeti razumijevanju prirode razvoja profesionalne uloge i načina stjecanja kompetencija učitelja u našem kontekstu, što do sada nije istraženo. Osim toga, na temelju rezultata će se moći izraditi preporuke za inovacije u inicijalnom obrazovanju i pripravništvu te osmisliti sustav cjeloživotnog obrazovanja mentora zaduženih za uvođenje učitelja-početnika u profesiju.

Projekt: Promjene ličnosti i kognitivnih procesa u starijoj dobi

Sažetak

Glavni cilj ovog istraživanja odnosi na bolje razumijevanje složenog odnosa promjena u strukturi ličnosti i kognitivnog starenja, te s njime povezanih različitih zdravstvenih i konativnih faktora. Osnovna su pitanja: postoje li jasni obrasci promjena u pet temeljnih dimenzija ličnosti u funkciji dobi i spola; diferencijalno starenje različitih vrsta kognitivnih funkcija; longitudinalni obrazac kognitivnih promjena na specifičnim kliničkim populacijama (Alzheimerova i Parkinsonova bolest, blago kognitivno oštećenje /MCI/); otkrivanje rizičnih faktora koji doprinose bržem kognitivnom starenju i onih faktora koji mogu usporiti kognitivno starenje. Naposljetku će se pokušati dizajnirati i potom evaluirati program kognitivnog treninga. Temeljna hipoteza jest da se u starijoj dobi događaju promjene u strukturi ličnosti koje nisu nezavisne od kognitivnih, konativnih i zdravstvenih faktora. Dakako, vrijedi i vice versa pa je stoga potrebno tehnikama strukturalnog modeliranja provjeriti na koji su način, uz pet osnovnih dimenzija ličnosti, neki specifični konativni faktori (osobine ličnosti u užem smislu, motivacija, interesi i sl.), subjektivna i objektivna kvaliteta života, zdravstveno ponašanje (fizička aktivnost, prehrana, odlasci na kontrolne liječničke pretrage, korištenje farmakoloških pripravaka), stupanj naobrazbe i intelektualna angažiranost, povezani s promjenama u kognitivnom funkcioniranju starijih. Planirana su eksperimentalna i korelacijska istraživanja u okviru metodologije razvojnih istraživanja, prvenstveno kombinacije longitudinalnih i transverzalnih (kros-sekcijskih) istraživanja kroz ponovljena mjerenja 5 kohorti (generacija) dobi od 65 da 80 godina u 3 vremenske točke međusobno udaljene 18 mjeseci. Uz postojeće testove markere ličnosti, kognicije i metakognicije, dio bi se instrumenata konstruirao, a dio preveo i evaluirao.

Odrednice uključenosti u učenje matematike i prirodnih znanosti

Voditeljica: prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić
Voditeljica: prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić
Suradnice: doc. dr. sc. Nina Pavlin-Bernardić, Vanja Putarek, asist., doc. dr. sc. Daria Rovan (Učiteljski fakultet), Ema Petričević, asist (Učiteljski fakultet)

Sažetak projekta:
Cilj projekta je ispitati ulogu uključenosti učenika u procesu učenja matematike i prirodnih znanosti te odrediti koje su to osobine i uvjerenja učenika koja doprinose  uključenosti. Uključenost je definirana kao složeni konstrukt koji se sastoji od bihevioralne, emocionalne i kognitivne dimenzije (Fredricks i sur., 2004).  Ispitat će se kako su relevantne karakteristike (osobine ličnosti, regulacijski stilovi, ciljevi postignuća, epistemička uvjerenja) povezane s različitim oblicima uključenosti učenika. Istražit će se i povezanost konstrukta uključenosti s primjenom kognitivnih i metakognitivnih strategija. Ispitivanja će se provesti  na razini pristupa učenika pojedinom nastavnom predmetu kao i na specifičnoj razini pristupa učenika rješavanju  pojedinih zadataka.

Ovdje se nalaze kratki prikazi ključnih područja istraživanja, u okviru kojih su obuhvaćeni samo odabrani radovi koji dobro reprezentiraju svoje područje. Odabrani su prvenstveno radovi koji su sastavnice cjelovitih istraživačkih programa, a objavljeni su u priznatim nezavisnim izvorima, većim dijelom u časopisima s međunarodnom recenzijom. Radovi su svrstani u slijedećih šest dominantnih područja istraživanja:

Psihofizika i psihofiziologija osjeta
Istraživanje i mjerenje ljudskih sposobnosti
Prilozi psihologiji ličnosti
Istraživanja socijalno-psiholoških pojava
Istraživanja radne djelatnosti
Istraživanja psihosocijalnih posljedica rata