If they want me to, I will: The role of norms in predicting attitudes towards refugee peers

Stanković, N., Čorkalo Biruški, D., Vrdoljak, A., Fasel, R., Butera, F. i Jelić, M.

School plays a key role in the social integration of refugee children. It offers an environment where children adopt norms about social relations by observing others. Besides parents, teachers and peers become significant others in children’s lives during school age. Moreover, children develop their moral compass in deciding what is good and bad. Therefore, the study aimed to examine the role of the personal norm and perceived teachers’, peers and parental norms on three types of attitudes towards refugee children in the context of limited opportunity for intergroup contact. In autumn 2021, a questionnaire was administered in 17 Croatian schools. In total, 761 host-community children from 2nd to 8th grade who attended classes with refugee children participated in the study. Children were asked to indicate how wrong it is if their peers exclude a refugee child from social situations (i.e. hanging out after school, birthday party and group on social media). Children’s reasoning about moral exclusion was a proxy of personal norm about relations with refugee peers. Perceived social norms were assessed with three separate subscales about teachers’, peers’ and parents’ support of contact with refugee children (i.e. help, make friends and hanging out with refugees). The results of three hierarchical regression analyses showed that when controlling for age and gender in the first step and adding norms in the second step, the models of general attitude (F(6,705) = 37.556, p < 0,001, R 2 = 0.242), social acceptance (F(6,701) = 58.770, p < 0,001, R 2 = 0.335) and contact intentions (F(6,715) = 76,950, p < 0,001, R 2 = 0.392) were significant. Even though perceived social norms correlate moderately to highly, their relative importance differed between the three outcomes. Thus, peer and personal norms significantly predicted all three types of attitudes, while teachers’ norms predicted general evaluation and social acceptance of refugee peers but not contact intentions. Parental norms were significant predictors only for contact intention. Regarding the sociodemographic variables, age was a relevant predictor for general attitude and, together with gender, significantly predicted social acceptance. We will discuss the importance of social and personal norms in building the majority’s positive intergroup relations with refugee children to facilitate their social integration.

Keywords: norms, attitudes, intergroup contact, refugee children

• Poster: If the want me to, I will

What is it like to hang out with a refugee? The content of host-society children’s imagined contact with refugee children

Vrdoljak, A., Stanković, N., Čorkalo Biruški, D., Fasel, R., Butera, F. i Jelić, M.

Existing research suggests that imagined contact interventions could be useful in the preparation of host-society children for intergroup contact with refugee children. Even though the success of this intervention depends on the quality of contact, little is known of the content of these imagined interactions, especially when it comes to children. Therefore, the aim of this study was to explore the content of host-society children’s descriptions and drawings created during an imagined contact intervention, and to assess the frequency with which detected topics occur. We have conducted a four-sessions long intervention in 28 elementary school classes in Croatia, with 478 pupils aged from ten to fourteen. During the first, second and fourth session children have written short descriptions of their meeting with a refugee child (N = 1251 descriptions), and in the third session they have drawn a picture of an imagined encounter (N = 412 drawings). All of the children’s outputs were coded by two independent coders using predetermined categories, and disagreements were resolved by a third coder. Outputs were coded for the occurrence of intentions for future contact, success and modes of communication used, as well as for the occurrence and kinds of prosocial behaviours towards imagined refugee children. The small number of children who did not follow the instructions were excluded from the further analysis. The results indicate that virtually none of the children describe unsuccessful communication with an imagined refugee child across sessions. Their communication modes mainly included using a common foreign language, such as English or German, but also Croatian, nonverbal and technology-mediated communication or learning the language of a refugee child. Across sessions, having intentions for future contact with an imagined refugee child was brought up more often than prosocial acts. However, percentage of children mentioning these topics varied between sessions. Prosocial behaviours included helping refugee child with the language, completing school assignments and making friends, as well as giving gifts and showing them around the school. In conclusion, this study suggests that children can imagine successfully communicating with refugee children, and that their imagined interactions often include plans for future contact and prosocial behaviour. The results could help to shed a light on host-society children’s expectations from their interactions with refugees.

Keywords: Imagined contact, refugee children, intergroup communication, prosocial behaviour

• Poster: What is it like to hang out with a refugee

Integration of refugee children in primary schools in Croatia – the IRCIS project

Jelić, M.

Integracija djece izbjeglica u osnovnim školama – projekt IRCIS  [Prikaz primjera dobre prakse]

Jelić, M., Čorkalo Biruški, D., Stanković, N. i Vrdoljak, A.

U izlaganju će biti predstavljene dosadašnje aktivnosti projekta IRCiS (Integracija djece izbjeglica u školama: istraživanje efikasnosti školskih intervencija u izgradnji pozitivnih međugrupnih odnosa djece izbjeglica i domicilne djece u Hrvatskoj) usmjerenog na unaprjeđenje školske integracije djece izbjeglica. Prva faza projekta uključivala je ispitivanje potreba djece izbjeglica, njihovih vršnjaka, nastavnika i roditelja. Informacije dobivene kvalitativnim istraživanjem koristili smo kao polazište za razvoj intervencijskih programa usmjerenih na razvoj pozitivnih stavova domicilnih učenika prema djeci izbjeglicama. Pripremljena su dva intervencijska programa temeljena na teoriji i istraživanjima međugrupnog kontakta. Prvi, pripremni program, temelji se na metodi zamišljenog kontakta i namijenjen je školama u kojima se tek očekuje dolazak izbjeglica, kako bi domicilna djeca podržala i prihvatila svoje novopridošle vršnjake. Drugi, integracijski program, temelji se na suradničkom učenju te je namijenjen školama koje već pohađaju djeca izbjeglice, s ciljem razvijanja suradnje domicilne i izbjegličke djece, poticanja međugrupnog druženja i razvoja prijateljskih odnosa. Kako bi se osigurala izvedivost programa u školama i primjenjivost za sve uzraste djece, u izradi programa sudjelovali su i nastavnici i stručni suradnici osnovnih škola. Budući da je najsnažnija identificirana prepreka pri integraciji djece izbjeglica jezična barijera, integracijski program uključuje radionice koje ne zahtijevaju poznavanje hrvatskog jezika, a pripremni program potiče djecu na osmišljavanje metoda za premošćivanje jezične barijere. Povratne informacije učenika i nastavnika koji su sudjelovali u provjeri učinkovitosti programa (24 škole iz Zagreba, Karlovca, Siska i Zadra) su vrlo pozitivne te ćemo ponuditi priručnik za provedbu pripremnog i integracijskog programa uz prateće materijale.

Ključne riječi: školska integracija, djeca izbjeglice, školske intervencije, suradničko učenje, zamišljeni kontakt

Vrdoljak, A., Stanković, N., Čorkalo Biruški, D. i Jelić, M.

U ovoj radionici predstavit ćemo i demonstrirati pripremni i integracijski program razvijen i evaluiran u sklopu projekta IRCiS Integracija djece izbjeglica u školama: istraživanje efikasnosti školskih intervencija u izgradnji pozitivnih međugrupnih odnosa djece izbjeglica i domicilne djece u Hrvatskoj. Pripremni program temelji se na metodi zamišljenog kontakta i namijenjen je školama u kojima se tek očekuje dolazak izbjeglica, kako bi domicilna djeca podržala i prihvatila svoje novopridošle vršnjake. Integracijski program temelji se na suradničkom učenju te je namijenjen školama koje već pohađaju djeca izbjeglice, s ciljem poticanja međugrupnog druženja domicilne i izbjegličke djece. Oba programa sastoje se od po četiri radionice provedive u okviru jednog školskog sata, primjerice na satu razrednika, a predviđeno je da se provode u razmaku od tjedan dana. Predstavit ćemo detaljnije metodu suradničkog učenja na kojoj se zasniva integracijski program. Tom se metodom naglašava suradnja među učenicima i njihovo međusobno poučavanje, gdje svaki učenik ima aktivnu ulogu prilikom usvajanja i poučavanja nastavnih sadržaja . Sve su radionice osmišljene uzimajući u obzir da djeca izbjeglice slabije poznaju hrvatski jezik, pa stoga sadrže vrlo malo verbalnih uputa. Vizualne upute i snimljeni videomaterijali javno su dostupni i slobodno za korištenje, a olakšavaju razumijevanje te tako omogućuju da sva djeca mogu ravnopravno sudjelovati u radu. Povratne informacije nastavnika i učenika sugeriraju da su im se aktivnosti svidjele i da su rado u njima sudjelovali. Nastavnici smatraju i da su radionice korisne za poticanje suradnje te bi ih preporučili kolegama za uvođenje djece izbjeglica u razred.

Ključne riječi: školska integracija, djeca izbjeglice, školske intervencije, suradničko učenje, zamišljeni kontakt

Integration of refugee children in primary schools in Croatia

Jelić, M.

Croatia was traditionally more an emigration than immigration country, so as a new EU member state, it needed to establish an integration system for newly arrived refugees. One of the key stakeholders in the integration process is school.

The IRCiS project (Integrating refugee children in schools: a mixed-method study on the efficacy of contact-in-school interventions for building positive intergroup relations among refugee and host-society children), financed by the Croatian-Swiss research program, focuses on the integration of refugee children into primary schools, as well as programs to encourage tolerance and acceptance of diversity for schools where there are no such children yet. The goal of the project is to identify the needs in this process and to develop and evaluate school programs aimed at improving the social relationship between refugee children and their domicile peers.

The first year of the project was dedicated to examining the needs of refugee children, as well as other participants in the integration process - their parents, Croatian peers, teachers and school staff - in order to hear their views and needs in this process. Results suggested that the main obstacle to integration is the language barrier. Overall, integration is perceived as a two-way process, but different groups have different perspectives on what could be done to facilitate the integration of refugee children in schools.

This data was used as guidelines for the development of two types of integration programs: preparation program intended for schools where the arrival of refugees is still expected, and integration program for schools that are already attended by refugee pupils. Preparation program is based on the imagined contact paradigm whereas the integration program is based on the cooperative learning paradigm but both programs aim at developing positive attitudes of domicile children towards refugee children.

Programs were implemented in schools by trained teachers and school pedagogues or psychologists. We also conducted qualitative and quantitative research before and after the implementation of the program to examine their effectiveness. Hence, we expect that the results of the project will result in useful guidelines and offer concrete activities that can be implemented in elementary schools.

We are interested in sharing our experiences and finding out about similar programs that proved to be effective in facilitating integration of refugees on a high school level.

Stavovi učenika prema djeci izbjeglicama u školama s iskustvom integracije

Stanković, N., Vrdoljak, A., Čorkalo Biruški, D., Jelić, M., Fasel, R., Butera, F.

Budući da je integracija dvosmjeran proces, za njezinu uspješnost važna je i uloga domicilnog stanovništva i njihove spremnosti na prihvaćanje djece izbjeglica. Međutim, njihove prilike za uzajamni kontakt  su u Hrvatskoj ograničene, budući da je ukupno malen broj osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, a među njima je svega  363 djece. Stoga je upravo škola i uopće sustav obrazovanje stvarna prilika i domicilnoj djeci i djeci izbjeglicama za sustavan međugrupni kontakt. Cilj ovog istraživanja ispitati kakav je odnos domicilnih učenika prema djeci izbjeglicama u osnovnim školama u Hrvatskoj, koje su među prvima imale iskustvo uključivanja djece izbjeglica u razrede. Ovo je ujedno i prvo istraživanje kojim se ispituju stavovi osnovnoškolske djece prema djeci izbjeglicama u Hrvatskoj. Početkom školske godine 2021./2022. provedeno je anketno istraživanje u kojem su sudjelovali domicilni učenici od 2. do 8. razreda iz ukupno 17 različitih škola iz Zagreba, Karlovca, Zadra i Siska (N=745). Upitnik se sastojao od tvrdnji kojima su ispitani stavovi prema djeci izbjeglicama (opći stav, socijalna distanca i stereotipi prema djeci izbjeglicama), percipirane socijalne norme o kontaktu s djecom izbjeglicama (nastavničke, prijateljske i roditeljske), međugrupne emocije (kontekstualna prijetnja, empatija i tjeskoba) te preferirane akulturacijske strategije.
Rezultati pokazuju kako domicilni učenici u školama koje pohađaju djeca izbjeglice imaju pozitivne stavove prema njima te percipiraju da njihova socijalna okolina potiče i odobrava druženje s djecom izbjeglicama.  Nadalje, djecu izbjeglice uglavnom ne percipiraju kao prijetnju u školskom kontekstu te izvještavaju o niskim razinama tjeskobe u kontaktu s izbjeglicama. S druge pak strane, u prosjeku iskazuju umjereno visoke razine empatije prema svojim vršnjacima izbjeglicama. Zanimljivo je  da djeca u najvećoj mjeri preferiraju integraciju kao akulturacijsku strategiju. Iako rezultati istraživanja pokazuju kako domicilna djeca pokazuju spremnost na integraciju svojih  vršnjaka izbjeglica, istovremeno postoji prostor za napredak i poboljšanje tih odnosa. Ovo istraživanje predstavlja prvi korak u osmišljavanju planova i strategija usmjerenih na integraciju djece izbjeglica u hrvatskim osnovnim školama.
Ključne riječi: stavovi, integracija, djeca izbjeglice, osnovna škola

Je li kontakt dovoljan? Stavovi učenika prema djeci izbjeglicama

Stanković, N., Vrdoljak, A., Čorkalo Biruški, D., Jelić, M., Fasel, R., & Butera, F.

Hrvatska je tek odnedavno od tranzitne zemlje postala odredište za manji broj izbjegličkih obitelji uglavnom iz Sirije i Iraka, a u njoj privremeni smještaj nalazi i sve više izbjegličkih obitelji iz Ukrajine. To otvara priliku za kontakt lokalnog stanovništva s osobama kojima je odobrena zaštita u Hrvatskoj, a upravo je međugrupni kontakt temelj integracije. Prema hipotezi kontakta pozitivan kontakt s pripadnicima druge grupe u okruženju koje odobrava i potiče takav kontakt može smanjiti predrasude prema drugoj grupi i povećati spremnost domicilnog stanovništva na prihvaćanje izbjeglica. Primjer takvog konteksta je škola.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati kako učenici u školama koje imaju makar i ograničeno iskustvo uključivanja djece izbjeglica i učenici u školama koje nemaju iskustvo integracije djece izbjeglica, vide izbjeglice. Specifično, ispitali smo stavove domicilnih učenika prema djeci izbjeglicama u osnovnim školama u Hrvatskoj te provjerili razlikuju li se s obzirom na iskustvo kontakta s djecom izbjeglicama. Očekivali smo da učenici koji imaju iskustvo kontakta s djecom izbjeglicama imaju pozitivnije stavove prema izbjeglicama od učenika koji pohađaju škole u kojima nema djece izbjeglica te se nisu imali prilike susresti s njima.
Prema našim saznanjima, ovo je ujedno i prvo istraživanje kojim se ispituju stavovi osnovnoškolske djece prema djeci izbjeglicama u Hrvatskoj. U anketnom istraživanju su sudjelovali domicilni učenici od 2. do 8. razreda (620 djece koja imaju iskustvo kontakta i 1465 djece koja nisu imala iskustvo kontakta s djecom izbjeglicama u razredu) iz ukupno 24 škole iz Zagreba, Karlovca, Zadra i Siska. Upitnik je sadržavao tvrdnje kojima su ispitani stavovi prema djeci izbjeglicama, percipirane socijalne norme o kontaktu s djecom izbjeglicama, međugrupne emocije te preferirane akulturacijske strategije. Premda domicilna djeca pokazuju spremnost na integraciju svojih vršnjaka izbjeglica, rezultati upućuju na zaključak da mogućnost kontakta sama po sebi nije dovoljna te da postoji prostor za napredak i poboljšanje tih odnosa.
Ključne riječi: školska integracija, djeca izbjeglice, stavovi

Is an opportunity for contact enough? Importance of intergroup friendship in development of positive attitudes towards refugee children

Nikolina Stanković, Antonija Vrdoljak, Margareta Jelić, Dinka Čorkalo Biruški

Refugee children have been enrolled in Croatian elementary schools only recently. Even though the number of refugee children is not large, they attend classes with their domicile peers, which offers an opportunity for a prolonged intergroup contact. This experience of intergroup contact can shape the attitudes of domicile children towards refugees. However, it is not clear if the mere presence of a refugee child in one’s class can be enough to shape the attitudes of domicile children. Social-psychological research has identified intergroup friendships as an especially powerful form of positive intergroup contact. Therefore, we could expect that domicile children’s attitudes towards refugees would be more positive if they have a friend who is a refugee, as opposed to merely attending the class with a refugee child.
In order to explore the importance of both an opportunity for contact with a refugee child and intergroup friendships for children’s attitudes towards refugees, we have conducted a quantitative research in 24 elementary schools in Croatia, with approximately 1900 domicile pupils from 7 to 15 years old. Participants are divided into three groups – children who have never met a refugee child (approximately 1400 children), children who attend classes with refugee children, but do not consider them friends (approximately 400) and children who attend classes with refugees and consider them friends (approximately 150). All participants have filled out a questionnaire consisting of measures of intergroup attitudes: overall attitude towards refugee children, as well as cognitive (stereotypes), affective (intergroup empathy and anxiety) and behavioural (contact intentions) measures of attitudes.
To assess the differences in attitudes between the three abovementioned groups, we compared them on five dependent measures. We expected participants with refugee friends to report more positive attitudes on all dependant variables. Furthermore, we expected that children who attend classes with refugee children, but are not friends with them, would have more positive attitudes than children who have no contact with refugee children whatsoever, due to the effect of the extended contact. Our results partially confirmed these hypotheses. Children with refugee friends expressed more positive attitudes than the other two groups, but the difference between children with no opportunity for contact with refugees and children who have an opportunity for contact but are not friends with refugees was small or insignificant. Altogether findings indicate the importance of supporting the development of intergroup friendships in classroom context.

Needs in the process of refugee children’s school integration

Antonija Vrdoljak, Nikolina Stanković, Dinka Čorkalo Biruški, Margareta Jelić

Research on needs in education of refugee children is usually conducted either in countries with a longstanding tradition of refugee and migrant integration, or in countries with large influx of refugees. However, in light of recent shifts in traditional migration regulation reforms (e.g. Common European Asylum System), studying the integration process in “new” host countries becomes ever more important. Furthermore, previous studies are mostly related to the needs of particular groups in the school integration process, focusing specifically on the perspectives of refugee children and youth, their parents or school staff. Since all these groups are relevant informants regarding the integration of refugee children, it is necessary to consider their views and opinions simultaneously.
Therefore, the aim of this qualitative study was to examine the needs in the process of refugee children's school integration in Croatia, a small EU country with limited experience in refugee integration. To gain a better insight into this topic, perspectives of different relevant actors were considered. We conducted interviews with fifteen refugee children (aged between eight and fifteen years) enrolled in six elementary schools in Zagreb, and five of their parents. Additionally, we carried out focus group discussions with refugee children’s host-society classmates (N = 50) and school staff (teachers, school pedagogues and psychologists, N = 54). Thematic analysis was conducted, and identified themes and subthemes were viewed as needs, which encompass everything necessary for school integration to be successful, but that was deemed to be currently absent. The analysis suggests three main themes: educational, language and social needs, where each theme was connected to more specific needs arising from challenges that different actors face in the process of refugee children school integration.
The results of this study indicate both similarities and differences in the needs in the school integration process in countries with different level of experience in refugee integration, and highlight the importance of exploring this issue with various stakeholders simultaneously. Finally, based on the identified needs we offer several recommendations for improving this process not only in Croatia, but other similar contexts as well.

Language and intergroup communication in school integration of refugee children

Vrdoljak, A., Stanković, N., Čorkalo Biruški, D., Jelić, M., Fasel, R., & Butera, F.

Croatia is a small European country with a language not spoken widely, and a little experience in integration and schooling of foreign-speaking children. However, in the last couple of years Croatian schools faced the challenge of school integration of refugee pupils, arriving predominantly from Arabic-speaking countries.
Therefore, the aim of this study was to examine the modes of intergroup communication and the role of language in school integration of refugee children in Croatia. To explore this issue, we conducted a qualitative study in six elementary schools, considering the perspectives of refugee children (N=15), their parents (N=5), school staff (N=54) and host-society peers (N=50).  
Participants from focus group discussions and interviews highlighted the key role of language in refugee integration, since intergroup communication takes a central place in this process. Language was considered to be a main barrier in various aspects of school integration, from school enrollment procedures, to teaching and learning in class, engaging in social interactions with host-community peers, and school-parent cooperation. Participants also described different ways in which they communicated with each other. Most of the time direct communication between members of different groups is done in the host-society language, followed by English and non-verbal communication. But, when direct ways of communicating were not possible, participants also utilized different types of mediated communication: help of Arabic-speaking interpreters, refugee children fluent in the host-language or other host-community members, as well as the use of modern technologies.

Keywords: intergroup communication, language barrier, school integration, refugee children, qualitative research, multiple perspectives

Učinak intervencije suradničkog učenja na vršnjačke i nastavničke norme o kontaktu

Rachel Fasel, Fabrizio Butera - Institut de Psychologie, Université de Lausanne

Škola ima važnu ulogu u socijalizaciji djece te predstavlja pogodno okruženje za ispunjavanje uvjeta za pozitivan međugrupni kontakt. To je posebice izraženo kada su prilike za kontakt ograničene zbog malog broja pripadnika vanjske grupe, kao što je slučaj s djecom izbjeglicama u Hrvatskoj. S ciljem poboljšanja stavova domicilne djece prema djeci izbjeglicama, osmišljena je intervencija suradničkog učenja za razrede u koje su uključena djeca izbjeglice. Iako su aktivnosti suradničkog učenja temeljene na izravnom kontaktu (zajednički rad u malim grupama), učenici istovremeno svjedoče suradnji i pozitivnom kontaktu vršnjaka s djetetom izbjeglicom, što bi moglo utjecati na percepciju vršnjačkih  normi. Dodatno, uloga učitelja u suradničkom učenju i činjenica da se aktivnost odvija u školi daju primjer Allportovog uvjeta institucionalizirane podrške međugrupnom kontaktu. Stoga se očekuje da će intervencija suradničkog učenja koja se provodi u razredu dovesti do promjena percepcije nastavničkih normi kontakta s djecom izbjeglicama.
Kako bi se provjerili učinci intervencije suradničkog učenja na percepciju socijalnih normi provedeno je kvazi-eksperimentalno istraživanje stavova domicilnih učenika prema izbjeglicama u dvije točke mjerenja. Domicilni učenici od 2. do 8. razreda (Mdob = 10.11 godina, SDdob = 1.89) iz ukupno 17 različitih škola, podijeljeni u intervencijsku (N = 414) i usporednu grupu (N = 287) te su ispitani stavovi prema djeci izbjeglicama prije i nakon provedbe intervencije suradničkog učenja. Svi su sudionici ispunili upitnik o percipiranim vršnjačkim i nastavničkim socijalnim normama o kontaktu s djecom izbjeglicama.
Preliminarni, pomalo neočekivani rezultati upućuju na zaključak da učenici percipiraju manju nastavničku podršku druženju s djecom izbjeglicama u drugoj točki mjerenja, međutim ta promjena je značajno manja u intervencijskoj skupini. Intervencija bi mogla imati važne praktične implikacije za izgradnju pozitivne razredne klime.

Ključne riječi: djeca izbjeglice, školska integracija, suradničko učenje, norme

Zamišljanje kontakta kao način pripreme djece za integraciju izbjeglica

Vrdoljak, A., Stanković, N., Čorkalo Biruški, D., Jelić, M., Fasel, R., & Butera, F.

Zamišljanje pozitivnog kontakta s članom vanjske grupe može dovesti do poboljšanja međugrupnih stavova. Budući da ne zahtijeva stvarnu prisutnost članova vanjske grupe, zamišljeni se kontakt može lako implementirati u školski kurikulum s ciljem pripremanja domicilne djece za buduće međugrupne kontakte, čak i ako do sada nisu imala iskustva s tom vanjskom grupom. Zato se ova metoda čini posebno pogodnom za korištenje u školama, prije uključivanja djece izbjeglica u redovnu nastavu. Školski programi koji uključuju zamišljanje pozitivnog kontakta mogu pripremiti domicilnu djecu za prihvaćanje djece izbjeglica, odnosno razviti pozitivne stavove i povećati namjeru kontakta s djecom izbjeglicama u budućnosti.
Stoga je cilj ovog istraživanja bio provjeriti učinkovitost intervencije koja se sastoji od četiri radionice temeljene na metodi zamišljenog kontakta na stavove domicilne djece prema djeci izbjeglicama te na njihovu namjeru budućeg kontakta s djecom izbjeglicama. Istraživanje je provedeno u 98 razreda sedam osnovnih škola u Gradu Zagrebu i Karlovcu, s 1370 domicilnih učenika (N = 581 učenik u razrednoj i N = 789 u predmetnoj nastavi). Sudionici su podijeljeni u tretmansku (N = 731) i usporednu skupinu (N = 639) te su ispunili mjere stava i namjere kontakta s djetetom izbjeglicom u dvije točke mjerenja – prije i nakon provedbe intervencije. Budući da je sadržaj intervencije prilagođen kako bi bio primjeren za učenike u razrednoj i predmetnoj nastavi, njihovi su podaci analizirani odvojeno.
Provedene analize varijance za miješani nacrt govore o statistički značajnoj interakciji tretmana i točke mjerenja kod učenika u razrednoj, no ne i za učenike u predmetnoj nastavi. Analize jednostavnih efekata provedene za učenike u razrednoj nastavi pokazuju kako kod onih koji su sudjelovali u intervencijskom programu dolazi do stvaranja pozitivnijeg stava prema djeci izbjeglicama te povećanja namjere kontakta. U usporednoj se pak skupini s protokom vremena stav ne mijenja, no dolazi do smanjivanja namjere kontakta s djecom izbjeglicama. Zaključno, rezultati istraživanja pokazuju kako se intervencija temeljena na zamišljenom kontaktu može učinkovito primijeniti u okviru redovne nastave kao oblik pripreme domicilnih učenika u razrednoj nastavi za prihvaćanje djece izbjeglica.

Ključne riječi: hipoteza zamišljenog kontakta, stavovi prema djeci izbjeglicama, namjera kontakta s djecom izbjeglicama, školska intervencija

Intergroup empathy as a mediator of gender differences in attitudes towards refugee children održan online

Antonija Vrdoljak, Nikolina Stanković, Dinka Čorkalo Biruški, Margareta Jelić, Rachel Fasel, Fabrizio Butera

Since 2016 a number of refugee children have been enrolled in schools in Croatia, and their social relations with domicile peers represent an important aspect of integration into new society. Considering integration is a two-way process, including host-society and refugees alike, attitudes of domicile children towards refugees can either facilitate or impede this process. Existing research on children's prejudice often finds gender differences in intergroup attitudes and behaviors, with girls reporting less prejudice than boys. While the effect of gender is frequently reported, underlying mechanisms are an understudied topic. One possible mediator of this effect is intergroup empathy, an intergroup emotion that is usually higher among girls and has already been identified as an important predictor of children’s attitudes.

Therefore, the aim of this study was to assess the role of intergroup empathy in the relationship between gender and domicile children’s attitude towards refugee children. We conducted a study in one elementary school in Croatia with no prior experience in refugee children integration. Our sample included 108 boys and 117 girls aged 8 to 15 (M = 10.60, SD = 2.263). Participants responded to questions about their overall opinion on refugee children, social distance scale, as well as age-appropriate version of The Index of Empathy for Children and Adolescents.

In line with prior research, boys and girls differed significantly in intergroup empathy and attitudes towards refugee children. Girls reported higher levels of empathy (t(223) = -4.73, p < 0.001), more positive overall attitude (t(222) = -3.27, p < 0.001) and less social distance toward refugees (t(164) = -4.65, p < 0.001). To further examine this gender difference, we conducted two mediation analyses, with intergroup empathy as a potential mediator in these models. Overall model using gender and intergroup empathy as predictors of attitude was statistically significant (R2 = 0.13, F(3,218) = 11.31, p < 0.001). Empathy proved to be a partial mediator of the gender effects. This pattern of relations was replicated when social distance was used as a criterion variable as well. Taken together, results indicate that gender differences in domicile children’s attitudes towards refugee children can at least partially be explained by differences in emotions, i.e. by girls showing more intergroup empathy than boys. The results will be discussed in terms of their implications for future work with domicile children and development of school intervention programs aimed at improvement of their attitudes towards refugee peers.

Keywords: attitudes towards refugees, gender difference, intergroup empathy

Odnos izravnog međugrupnog kontakta i buduće namjere kontakta s djecom izbjeglicama

Nikolina Stanković, Antonija Vrdoljak, Dinka Čorkalo Biruški, Margareta Jelić, Rachel Fasel, Fabrizio Butera

Škole imaju važnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece, pa tako i u formiranju njihovih stavova i usvajanju društvenih normi. Dosadašnja istraživanja sugeriraju kako međugrupni kontakt ima snažne efekte na dječje stavove prema pripadnicima drugih grupa. Metanalitički rezultati pokazuju da je za djecu koja imaju iskustvo kontakta s pripadnicima vanjske grupe manje vjerojatno da će razviti predrasude u ranoj dobi, a ako ih i razviju, kod njih se nakon sedme godine one počinju brže smanjivati nego u djece bez prilike za kontakt. U hrvatskim školama nije često da djeca susreću vršnjake iz drugih kultura, a integracija djece izbjeglica s Bliskog istoka sasvim je nedavni fenomen.

Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati moderacijski učinak postojanja međugrupnog kontakta u odnosu dobi i namjere kontakta s djecom izbjeglicama u budućnosti. Sudionici istraživanja bili su učenici od 2. do 6. razreda dviju osnovnih škola (N=229). Pritom je 48 učenika pohađalo razred s barem jednim djetetom izbjeglicom, a njih 181 nije imalo priliku za međugrupni kontakt u školi. Djeca su odgovarala na pitanja o sociodemografskim karakteristikama i namjeri kontakta s djetetom izbjeglicom.

Rezultati pokazuju kako kontakt moderira odnos dobi i namjere budućeg kontakta. U razredima bez kontakta (koje ne pohađaju djeca izbjeglice) postoji značajna negativna povezanost između dobi i namjere budućeg kontakta, dok te povezanosti nema kod one djece koja su imala iskustvo međugrupnog kontakta (u razredima koje pohađaju djeca izbjeglice). Ovo je istraživanje prvo u nas koje ispituje stavove osnovnoškolske djece prema djeci izbjeglicama u Hrvatskoj. Rezultati upućuju na važnost iskustva međugrupnog kontakta za promicanje pozitivnijih stavova prema članovima vanjskih grupa. Raspravit će se implikacije rezultata za pripremu i provedbu programa usmjerenih na pozitivan međugrupni kontakt u osnovnim školama.

Ključne riječi: međugrupni kontakt, škola, stavovi prema izbjeglicama

24.rujna 2021. profesorica Margareta Jelić sudjelovala je kao pozvana predavačica na 17. okruglom stolu za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama na temu "Osobe s teškoćama čitanja u kontekstu multikulturalnosti". Više informacija o skupu možete pročitati na: https://www.hkdrustvo.hr/hr/skupovi/skup/472/

How children understand social integration: perspective of refugee children and their host-society peers

Antonija Vrdoljak, Nikolina Stanković, Margareta Jelić, Dinka Čorkalo Biruški, Fabrizio Butera, Rachel Fasel

Purpose: The aim was to explore the process of social integration of refugee children in Croatia.

Background:
According to the Convention on the Rights of the Child, every child has the right to education, which is implemented in the legal acts in Croatia, where refugee children are included into the school system within 30 days upon arrival. School is the place where children spend a lot of time and where social interaction occurs naturally. Refugees’ social relations with host-society peers are a key factor for their successful integration into a new community. Since social integration is necessarily a two-way process, the perspectives of both refugee children and their host society peers were explored.

Methods:
We conducted a qualitative study in six elementary schools in Zagreb, exploring perspectives of both refugee and host-society children, regarding their intergroup social relations and inclusion in Croatian elementary schools. We interviewed fifteen refugee children aged from eight to fifteen and conducted seven focus group discussions with their classmates (N = 50).

Results:
Both groups realise that social interaction is predominantly limited to the classroom context and often on teachers’ demand. The main barrier to closer intergroup relations is language. However, negative intergroup behavior is rarely mentioned and both groups expressed their willingness to build closer relations with their peers.

Conclusions:
Since close social relations between refugee and host-society children are rare, there is a need for intervention programs focused on building intergroup friendships not only in elementary schools, but also within the local community.

Keywords: refugees, social integration, children’s perspective, intergroup relations

14. travnja 2021. profesorica Margareta Jelić sudjelovala je kao izlagač na panelu o uključivanju djece izbjeglica u obrazovanje, koji se održao u organizaciji Centra za mirovne studije.

U petak, 6.studenog, projektni tim IRCiS-a u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja organizirao je konferenciju o unaprjeđenju školske integracije djece izbjeglica u Hrvatskoj, na kojoj je sudjelovalo sedamdesetak osoba iz javnog i civilnog sektora, uključenih u pružanje podrške obrazovanju i integraciji djece izbjeglica. Sudionicima su se obratili voditeljica projekta Margareta Jelić, načelnik sektora za zajedničke poslove i programe Ministarstva znanosti i obrazovanja Darko Tot, Državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tomislav Paljak te ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać. U sklopu konferencije profesorica Margareta Jelić predstavila je rezultate prve faze projektnog istraživanja, u kojoj su analizirane potrebe, izazovi i prijedlozi iz perspektive djece izbjeglica te njihovih roditelja, vršnjaka i nastavnika. Potom se u online panel raspravi koju je moderirala profesorica Dinka Čorkalo Biruški razgovaralo o mogućim rješenjima usmjerenima na proces školske integracije djece izbjeglica u osnovnim školama u Hrvatskoj. Panelisti su dolazili iz različitih institucija i organizacija uključenih u integraciju djece izbjeglica: Darko Tot (Ministarstvo znanosti i obrazovanja), Marija Luković (OŠ Gustav Krklec), Anamaria Macanović (Are You Syrious), Lana Vučinić (Hrvatski Crveni križ) i Nejra Kadić Meškić (Centar za kulturu dijaloga).

Profesorica Dinka Čorkalo Biruški sudjelovala je na okruglom stolu u sklopu stručnog skupa “Integracija izbjeglica – izgradnja društva dobrodošlice”, u organizaciju UNHCR-a i udruge „MI“, gdje je predstavila iskustvo rada sa studentima na temi izbjeglištva te prezentirala projekt i dio rezultata kvalitativnog istraživanja.

IZAZOVI INTEGRACIJE DJECE IZBJEGLICA U OSNOVNE ŠKOLE: ISKUSTVA ZAGREBAČKIH ŠKOLA 

Margareta Jelić, Dinka Čorkalo Biruški, Nikolina Stanković i Antonija Vrdoljak
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska 

Integracija izbjeglica koje od 2015. godine pristižu u različite europske zemlje predstavlja velik izazov za sve zemlje primateljice, pa tako i za Hrvatsku. Dodatno, novi izazov koji je izvjestan jest smještanje i integracija djece bez pratnje iz kampova u Grčkoj. Jedan od važnih elemenata uspješne integracije djece i obitelji u hrvatsko društvo je što ranije uključivanje djeteta u školu. Time se omoguće normalizacija života, ali i stvaraju preduvjeti uspješne socijalne integracije. Stoga je cilj ovoga rada bio ispitati s kakvim se izazovima susreću škole odnosno što vide kao jake i slabe strane tog procesa. Provedena je analiza procesa integracije djece izbjeglica u sedam zagrebačkih škola koje imaju takvo iskustvo, s ciljem identifikacije snaga, slabosti, prilika i prijetnji s kojima se škole suočavaju (SWOT analiza). Svoja su iskustva analizirali nastavnici i stručni suradnici svake pojedine škole (N=30). Premda su različite škole identificirale ponešto različite izazove uključivanja djece izbjeglica u školski sustav i njihovu integraciju, izdvojile su se i zajedničke teme, koje su u svim grupama prepoznate kao ključni i gotovo univerzalni integracijski izazovi u zagrebačkim osnovnim školama. Sve škole se slažu kako im nedostaje sustavna podrška nadležnih institucija te ističu problem nesustavnog normativnog okvira uključivanja djece izbjeglica u školu. Smatraju kako nedostaje jedinstveno mjesto na kojem bi se mogle dobiti točne i pravovremene informacije o dolasku i uključivanju djece u školu, o specifičnostima načina poučavanja i ocjenjivanja te dostupnosti prilagođenih nastavnih materijala. S obzirom na snažnu jezičnu barijeru, poseban je izazov nedostatak prevoditelja i kulturnih medijatora koji bi mogli ojačati vezu između škole i obitelji. U izlaganju će se predložiti moguća poboljšanja sustava integracije djece izbjeglica u škole.
Ključne riječi / Keywords: SWOT analiza, integracija djece izbjeglica, škola kao sustav integracije djece 

• Knjiga sažetaka

The importance of host community language acquisition in the process of school integration of refugee children

Jelić, M., Čorkalo Biruški, D., Stanković, N., Vrdoljak, A. (University of Zagreb), Butera, F. and Fasel, R. (Université de Lausanne)

As a result of EU regulations and agreements from 2016 onward, Croatia became a destination country for refugees predominantly from Syria, Iran and Iraq. Even though the number of people requesting international protection is not large compared to other EU countries, this was the first time that Croatia faced the challenge of refugee integration. One of the key stakeholders in this process is school. Therefore, a qualitative study was conducted to explore the challenges faced by refugee children (N=15), their parents (N=5), school staff (N=54) and host-society peers (N=50) in the integration process Participants from FGD and interviews highlighted the importance of language. Language was considered to be a barrier in various aspects of school integration, from procedures associated with school enrollment to everyday situations, such as attending (and delivering) classes, writing homework, engaging in social interactions with host-community peers, knowledge testing and school-parent cooperation. Participants also expressed some language-related needs and suggestions in order to improve the process of school integration. Moreover, results from a small-scale follow-up study on schooling during the COVID-19 pandemic lock-down suggest the lack of face-to-face interaction at school (i.e. direct contact with teachers and peers) prevented refugee children to practice the language and impaired their proficiency. 

Izazovi integracije djece izbjeglica: iskustva zagrebačkih osnovnih škola

Dinka Čorkalo Biruški, Margareta Jelić, Nikolina Stanković i Antonija Vrdoljak
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Integracija izbjeglica iz ratovima pogođenih zemalja Bliskog istoka koje od 2015. godine pristižu u različite europske zemlje predstavlja poseban izazov za društva zemalja primateljica. Hrvatska se, kao članica EU, također uključila u zbrinjavanje izbjeglica, pružajući im međunarodnu zaštitu. U integracijskom procesu uključivanja u hrvatsko društvo poseban je izazov osigurati primjerenu zaštitu i skrb ranjivim skupinama, ponajprije djeci. Stoga je za njihov oporavak od teških iskustava kroz koja su često prošla, te za njihovu uspješnu socijalnu integraciju od ključne važnosti što ranije uključivanje u školu nakon dolaska u zemlju primateljicu. Hrvatska se pri tome susreće s brojnim izazovima, premda ima višedesetljetno iskustvo obrazovanja djece, pripadnika manjina. Međutim, izazovi integracije djece izbjeglica, čini se, nadilaze ova iskustva ili izostaje prikladni transfer postojećih obrazovnih iskustava na nove izazove integracije. Stoga je cilj ovoga rada bio ispitati s kakvim se (sve) izazovima susreću akteri obrazovnog procesa (roditelji i djeca izbjeglice, njihovi domicilni vršnjaci, te nastavnici i stručni suradnici u školama). Kako bismo odgovorili na ovaj cilj proveli smo seriju intervjua i fokusnih grupa u osnovnim školama u Zagrebu s učenicima izbjeglicama (N=15), njihovim roditeljima (N=5), domicilnim učenicima (N=50), nastavnicima (N=49) i stručnim suradnicima (N=6). Premda su različite ciljne grupe identificirale ponešto različite izazove uključivanja djece izbjeglica u školski sustav i njihovu integraciju, izdvojile su se i zajedničke teme, koje su u svim grupama prepoznate kao ključni i gotovo univerzalni integracijski izazovi u zagrebačkim osnovnim školama. Neke od tih ključnih prepreka su: zahtjevan i nesustavan normativni okvir uključivanja djece izbjeglica u školu, prevladavanje jezične barijere u svakodnevnoj komunikaciji i posebno pri svladavanju gradiva, izazovi poučavanja i ocjenjivanja učenika izbjeglica, nedostatak prevoditelja koji mogu biti veza između škole i obitelji. U izlaganju će se navesti i komentirati utvrđeni izazovi, te predložiti moguća rješenja i poboljšanja sustava integracije djece izbjeglica u škole.

Integration of refugee children: Perspectives of refugee children, their parents, and school teachers

Nikolina Stanković, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Antonija Vrdoljak, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Margareta Jelić, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Dinka Čorkalo Biruški, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Fabrizio Butera, Institut de Psychologie, Université de Lausanne
Rachel Fasel, Institut de Psychologie, Université de Lausanne

The aim of this study was to explore the needs and perspectives of refugee children, their parents, and their teachers in the process of integration within the school. Even though Croatia was traditionally seen more as an emigration than immigration country, the integration of refugees has become a hot topic following the outbreak of the refugee crisis in 2015. One of the key stakeholders in the integration process is school. Thus, it is important to assess integration needs and challenges at school level. To address the issue of integration of children in a new society, we conducted a qualitative study in five elementary schools in Zagreb. In a series of interviews and focus groups we explored refugee childrens’, their parents' and school teachers’ perception of integration challenges and opportunities, as well as the possible ways to facilitate it. Results of this study suggest that different actors in the integration process have different perspectives on the challenges that refugee children face in this process. Whereas some challenges (e.g. language barrier) are recognized by all actors, others differ depending on the role of the respondents. Especially interesting is the finding that different actors attribute responsibility for the outcome of the integration process differently and have different perspectives on what could be done to facilitate the integration of refugee children in schools. Findings emphasize that integration of refugee children is a complex process and that the refugee perspective should be considered when planning programs that could facilitate the integration process.

https://www.bib.irb.hr/1077020

Profesorica Dinka Čorkalo Biruški sudjelovala je na online okruglom stolu GOOD inicijative "Pandemija socijalne distance: Zašto su djeca izbjeglice i migranti izostavljeni iz online nastave za vrijeme pandemije Covid-19?” U razgovorima s nekoliko djece izbjeglica, njihovih nastavnica i pomagača, doznali smo o iskustvima i potrebama za vrijeme održavanja nastave na daljinu što je predstavljeno u izlaganju na okruglom stolu. 

• Snimka izlaganja