Nositelj predmeta
dr. sc. Željka Kamenov, red. prof.

 

Sadržaj predmeta

Kognitivni pristup u socijalnoj psihologiji. Definicija socijalne kognicije i njenog područja interesa. Usporedba s drugim pristupima u području socijalne psihologije. Pregled razvoja socijalno-kognitivnog pristupa. Specifičnosti metodologije u kognitivnoj socijalnoj psihologiji.

Temeljni konstrukti i procesi. Uloga shema i heuristika u mišljenju i zaključivanju o socijalnom svijetu. Automatsko i kontrolirano procesiranje informacija. Provjeravanje hipoteza, uočavanje kovarijacije, zamišljanje što je moglo biti, potiskivanje misli. Pamćenje socijalnih informacija: rekonstrukcija prošlosti. Utjecaj motivacije i emocija na socijalnu prosudbu.

Glavna područja istraživanja socijalne kognicije. Spoznaja sebe: organizacija znanja o sebi, motivacijske orijentacije, samoregulacija. Spoznaja drugih: teorije atribucije. Prethodujući činitelji, atribucijske dimenzije i posljedice atribuiranja. Pristranosti u atribuiranju. Atribucija emocija. Primjena spoznaja o atribuciji. Kognitivni i atribucijski pristup stereotipima: stereotipi kao sheme, aktivacija stereotipa, održavanje i mijenjanje stereotipa. Krajnja atribucijska pogreška.

Kulturalne razlike u socijalnoj kogniciji. Uloga kulture u stvaranju pojma o sebi i percepciji sebe i drugih ljudi. Dosadašnje spoznaje o kulturalnim razlikama u socijalnoj kogniciji i percepciji. Metodologija provedenih istraživanja i razlike u spoznajama ovisno o korištenoj metodologiji. Ekstrapolacija spoznaja o kulturalnim razlikama na različite socijalno-psihološke procese i razmatranje mogućih daljnjih područja istraživanja.

Cilj

Upoznavanje najvažnijih teorijskih postavki i empirijskih nalaza za razumijevanje važnosti subjektivne konstrukcije socijalne okoline. Razumijevanje njezinog djelovanja na uočavanje i pamćenje informacija, prosuđivanje, emocije i ponašanje. Uočavanje vlastitih pristranosti i ograničenja u rasuđivanju te unapređivanje načina rasuđivanja. Upoznavanje s međukulturalnim razlikama u socijalnoj kogniciji. Razvijanje kritičkog pristupa radovima i nalazima iz područja, kao i mogućnost primjene spoznaja u samostalnom istraživačkom radu.

 

Oblici provođenja nastave i načini provjere znanja

2 sata predavanja i 2 sata vježbi i seminara tjedno tijekom jednog semestra.

Unutar svake nastavne jedinice vježbe prate predavanja, tj. na njima se različitim nastavnim metodama i oblicima rada razrađuju i produbljuju sadržaji usvojeni na predavanju te sadržaji koje su studenti samostalno obradili na osnovi zadane literature.

Ukupna ocjena iz kolegija formira se na temelju nekoliko elemenata:

• ocjene iz kolokvija (ukupna ocjena dobivena na temelju bodova iz dva kolokvija održanih tijekom izvođenja nastave) ili završnog ispita

• ocjene iz individualnog seminarskog rada

• ocjene iz grupnog seminarskog rada

• ocjene iz aktivnosti tijekom nastave

Maksimalni broj bodova za pojedine elemente:

kolokviji/ završni ispit - 60

individualni seminarski rad – 15

grupni seminarski rad - 15

aktivnost - 10

UKUPNO 100

 

OCJENE

88 - 100 bodova = 5

75 - 87 bodova = 4

62 - 74 bodova = 3

50 - 61 bodova = 2

 

Kolokviji

Tijekom semestra organizirat će se 2 kolokvija, od kojih će svaki obuhvatiti polovinu gradiva. Izlasci na kolokvije nisu obavezni, no kolokviji se održavaju tijekom obavezne nastave, u terminima koji će biti na vrijeme najavljeni i objavljeni na web-stranici Katedre za socijalnu psihologiju. Granica prolaznosti kolokvija je 60 %. Studenti koji nisu izašli na oba kolokvija, ili na nekom od kolokvija nisu prošli prag od 60%, kao i studenti koji nisu zadovoljni svojom ocjenom, trebaju izaći na završni ispit za vrijeme ispitnih rokova. Studenti koji su prošli na kolokviju, ovisno o svom rezultatu mogu dobiti između 0 i 30 bodova. Dakle, iz kolokvija je moguće ukupno imati 60 bodova.

 

Seminarski radovi

Studenti će tijekom nastave trebati izraditi jedan individualni i jedan grupni seminarski rad koji će biti ocijenjeni, a na temelju tih ocjena dobit će bodove.

Individualni seminarski rad pisat će na jednu od ponuđenih tema, a s nastavnicom se trebaju konzultirati oko literature i izrade seminara. Individualni seminarski radovi trebaju biti završeni i predani najkasnije do 8. siječnja 2013. godine.

Grupne seminarske radove studenti će trebati prezentirati pred kolegama u zadnjem terminu nastave. Grupni seminari mogu i ne moraju rezultirati istom ocjenom za sve studente (moguće je da studenti podijele dobivene bodove među sobom na pravedan način, prema udjelu svakog člana grupe u zajedničkom radu).

Upute za izradu seminarskog rada:

Od studenata se očekuje da prouče što u udžbenicima piše o odabranoj temi, te zatim izaberu jedan istraživački rad i pročitaju ga. Obavezno je konzultiranje s nastavnicom oko literature.

U uvodnom dijelu seminarskog rada treba dati pregled spoznaja o odabranoj temi, koristeći se uglavnom udžbeničkom literaturom. U glavnom dijelu seminarskog rada treba opisati odabrani istraživački rad i njegove nalaze. U završnom dijelu treba se kritički osvrnuti na pročitani rad i predložiti smjernice za daljnja istraživanja.

U uvodnom i završnom dijelu seminarskog rada treba se referirati na osobno iskustvo i temu potkrijepiti vlastitim primjerima, kako bi se vidjelo studentovo/studentičino razumijevanje izabrane teme i pročitanog sadržaja.

Ne zaboravite pravilno citiranje i navođenje korištene literature!

Seminarski rad može obuhvaćati 5 do 10 stranica teksta pisanog u fontu Times New Roman ili Arial, veličine 12, uz prored 1,5.

Aktivnost

Aktivnost studenata ocjenjuje se tijekom nastave (ocjenama +, ++, -). Studenti na temelju svoje aktivnosti mogu dobiti najviše 10 bodova na ukupnoj ocjeni.

Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita

Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.

Hewstone, M. i Stroebe, W. (2002). Uvod u socijalnu psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Pennington, D.C. (1997). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Popis literature koja se preporučuje kao dopunska

Fiske, S.T. i Taylor, S.E. (1991). Social Cognition. McGraw-Hill, Inc.

Kunda, Z. (2002). Social Cognition: Making Sense of People. The MIT Press, Massachusetts.

Kruglanski, A. W. i Higgins, E. T. (2003). Social Psychology: A general reader. Psychology Press: New York.

Moskowitz, G. B. (2005). Social cognition: Understanding self and others. New York: The Guilford Press.

Kamenov, Ž. (1991). Neke determinante atribucije uspjeha i neuspjeha srednjoškolaca. Neobjavljeni magistarski rad. Filozofski fakultet, Zagreb.

Kamenov, Ž. (1998). Socijalna (ne)prikladnost prosudbe o uzrocima ponašanja temeljene na grupnoj pripadnosti. Neobjavljena doktorska disertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.

Schneider, D. J. (2004). The psychology of stereotyping. New York: The Guilford Press.

Snyder, M. (1981). On the self-perpetuating nature of social stereotypes. U: David L. Hamilton (Ur.) Cognitive processes in stereotyping and intergroup behavior. Lawrence Erlbaum Associates, Inc., Hillsdale, New Jersey.

Snyder, M. (1984). When belief creates reality. Advances in Experimental Social Psychology, 18, 247-305.

Radovi iz tekuće znanstvene i stručne periodike.

Bodovna vrijednost predmeta
5 ECTS.

Način polaganja ispita
Usmeno i pismeno.

Preduvjeti upisa
Socijalna percepcija i stavovi