Naziv studija: Preddiplomski studij psihologije
Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Dragutin Ivanec
Izvođači kolegija: prof. dr. sc. Dragutin Ivanec, Ivan Tomić, asist.
Broj ECTS bodova: 7
Jezik: hrvatski
Trajanje: jedan semestar (ljetni, 2.)
Status kolegija: obavezni
Oblici nastave s brojem sati semestralno: 75 sati auditornih i laboratorijskih vježbi
Uvjeti za upis kolegija: Statistika u psihologiji I, Uvod u metodologiju eksperimentalne psihologije
Način polaganja ispita: ocjena na ispitu formira se na temelju ocjena tjednih pismenih izvještaja
Ciljevi kolegija
Cilj je Psihologijskog praktikuma i učenje metodologije eksperimentalne psihologije. Temeljni cilj se postiže provođenjem konkretnih laboratorijskih vježbi u kojima sudjeluju studenti i to primarno kao ispitanici. Kroz provedbe eksperimenata studenti: (1) uče temeljna načela prikupljanja podataka u eksperimentalnim uvjetima, (2) uče primjenu općih i posebnih psihologijskih metoda, postupaka i tehnika i (3) uvježbavaju se u samostalnoj interpretaciji prikupljenih podataka te (4) usvajaju dio specifičnih sadržaja vezanih uz područje percepcije. Cilj je nadalje da studenti usvoje i temeljnu kritičnost u procjeni valjanosti rezultata na temelju planiranog i provedenog mjerenja te logiku i vrijednost upotrebe statističkih postupaka pri interpretaciji prikupljenih podataka. Završni je cilj da studenti usvoje osnovne elemente, strukturu i formalni oblik pisanja znanstvenog i stručnog izvješća.
Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: studenti stječu temeljna znanja iz metodologije eksperimentalne psihologije koja su osnova za razumijevanje većine sadržaja u okviru suvremene psihologije.
Korištene metode: sve prikladne metode
Sadržaj kolegija
Učenje metodologije eksperimentalne psihologije u okviru Psihologijskog praktikuma I temelji se na metodologiji ispitivanja osjeta, percepcije, i to u rasponu od ispitivanja temeljnih procesa pri nastanku osjeta pa do složenijih procesa percepcije prostora i vremena. Nastava se provodi kroz pojedinačne vježbe gdje se u okviru jedne vježbe obrađuje jedan, određeni problem koji se odnosi na temeljne spoznaje u području osjeta i percepcije, a povezan je s općom metodologijom eksperimentalnog rada kao i specifičnim metodološkim problemima povezanim s konkretnim područjem ispitivanja.
Studentske obaveze:
Studenti su obvezatni prisustvovati na najmanje 80% planiranih vježbi, odnosno napisati izvještaj o provedenom mjerenju koji mora biti barem u 80% pozitivno ocijenjen. Planira se provedba 10-12 vježbi koje rezultiraju izvještajem.
Raspored rada:
Planirane vježbe prema raspoloživim terminima u semestru mogu biti:
(1) apsolutna i diferencijalna osjetljivost; gdje se prikupljaju, obrađuju i interpretiraju dobiveni rezultati o funkcionalnim sposobnostima naših osjetnih sustava;
(2) provjera zakonitosti relativnog doživljavanja u području diferencijalne osjetljivosti; gdje se provjerava valjanost Weberovog zakona, jednog od prvih zakona u suvremenoj psihologiji;
(3) primjena teorije detekcije signala u ispitivanju osjetljivosti; u okviru vježbe se naglašava važnost donošenja odluka i subjektivnog kriterija pri ispitivanju osjetljivosti;
(4) podražajni kontekst i percepcija svjetlina, kroz koju se vježbu želi naglasiti važnost kontekstualnih efekata u percepciji te iznimna važnost prilagođavanja metodologije prikupljanja podataka s obzirom na mnogobrojne «kontekstualne» varijable;
(5) doživljavanje boja, gdje se želi demonstrirati prikupljanje rezultata o biološko-anatomskim osnovama na kojima se temelji razlikovanje boja, te mogućnost valjanog zaključka na temelju prikupljenih rezultata;
(6) percepcija udaljenosti; u toj vježbi se kroz provedbu mjerenja pokazuje koji su najvažniji čimbenici dobre procjene udaljenosti predmeta od opažača te koja je moguća interakcija tih čimbenika i pristupa mjerenju;
(7) konstantnost percepcije; u toj vježbi se dodatno razrađuje važnost percepcije udaljenosti ali ovaj puta u kontekstu točne percepcije veličine u promijenjenim prilikama opažanja;
(8) ispitivanje procesa pažnje kao temelja uspješne percepcije; u toj vježbi osnova je demonstrirati metodološke aspekte istraživanja pažnje te njene važnosti za točnu percepciju općenito. Postoji više mogućih varijacija ispitivanja važnosti pažnje, od utjecaja očekivanja na točnost percepcije, opsega pažnje pa do uloge usmjerenosti na selektivnost percepcije.
(9) ekstrasenzorna percepcija; kao vježba je od vrlo velike važnosti pri definiranju specifičnosti metodologije u ispitivanju perceptivnih fenomena koji nemaju jasnu potvrdu o postojanju. Tu se naročito naglašava važnost preispitivanja uobičajene statističke definicije potvrde postojanja određenih fenomena i mimo slučaja;
(10) perceptivne varke; kao područje percepcije su od izuzetnog značenja i može ih se demonstrirati veći broj, a u okviru ove vježbe je ključno demonstrirati važnost ispitivanja perceptivnih varki u kontekstu mogućeg spoznavanja perceptivnih procesa općenito. Nadalje, kod perceptivnih varki najlakše se demonstriraju složeniji (faktorijalni) nacrti istraživanja gdje se pokušava ukazati na važnost interkacijskog djelovanja više varijabli na doživljaj veličine neke perceptivne varke.
(11) percepcija kretanja; u toj vježbi se pokušava demonstrirati važnost određenih čimbenika u doživljaju realnog ali i prividnog kretanja objekata. Naglasak se stavlja na moguće načine definiranja eksperimentalne situacije na prikupljanje rezultata te ulogu primijenjene metode na valjanost zaključka;
(12) perceptivna brzina i zatvorenost; tom se vježbom želi naglasiti postojanje određenih perceptivnih sposobnosti kod ljudi, a njena je metodološka specifičnost da je to jedina vježba primarno korelacijskog tipa, pa se njome žele pokazati i neke razlike prema temeljnom eksperimentalnom pristupu i prijašnjim vježbama.
Literatura
Obvezna:
Bujas, Z. (1981). Uvod u metode eksperimentalne psihologije. Zagreb: Školska knjiga.
Rathus, S.A. (2000). Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Coren, S., Ward, L.M., & Enns. J.T. (2003). Sensation and Perception (5th edition). New York: JohnWiley & Sons, Inc.
Dopunska
Bundy, A.C., Lane, S.J., & Murray, E.A. (2002). Sensory integration. Theory and Practice (2nd edition). Philadelphia: F.A. Davis Company.
Gescheider, G.A. (1997). Psychophysics. Method, Theory, and Application (3rd edition). Hillsdale, New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.
Način polaganja ispita:
Ocjena se formira na temelju ocjena iz pisanih izvještaja.
Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe predmeta: Studentski izvještaji se kontinuirano ocjenjuju, nakon svake provedene vježbe
