Plenarni predavači

Tjelesni simptomi glavni su razlog problema zbog kojih pacijenti traže pomoć u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj skrbi. Međutim, između jedne trećine i jedne polovice ovih slučajeva, tjelesni simptomi ne mogu se povezati s konkretnom bolesti. Tjelesni simptomi su također vrlo rašireni u emocionalnim poremećajima i oni su u srži poremećaja sa somatskim simptomima (DSM-5) i Bodily Distress Disorders (MKB-11). Ovo predavanje će vas povesti na eksperimentalno putovanje u kojem su se tjelesni osjeti izazivali te su se sustavno pratila samoizvještavanja o tim simptomima kako bi se otkrilo mogu li tjelesni simptomi biti usko povezani sa somatskom disfunkcijom te kada i zašto se to događa. Ovo putovanje potiče novi model za razumijevanje (često slabog) odnosa između somatskih simptoma i tjelesne disfunkcije. U ovom se modelu iskustvo tjelesnog simptoma pojavljuje kao rezultat dinamičnog konstruktivnog perceptivnog procesa, koji stvara ravnotežu između aferentnog perifernog ulaza i perceptivne hipoteze koju stvara mozak. Osobne karakteristike, kontekstualne varijable i njihova interakcija mogu modificirati ovu ravnotežu i prouzročiti različite stupnjeve disocijacija između tjelesnih simptoma i fiziološke disfunkcije. U ekstremnom slučaju, tjelesni su simptomi potpuno odvojeni od somatskog ulaza. U ovom ćemo se predavanju usredotočiti na mehanicističku analizu kako bismo objasnili ovo stanje. Smatramo da bi suvremene kliničke intervencije u somatizaciji trebale proširiti svoj opseg kako bi percepciju vratile u percepciju simptoma. Konkretno, pokušat ćemo pokazati da trening interoceptivne diferencijacije može biti važan cilj terapijske intervencije.

Omer Van den Bergh je profesor emeritus zdravstvene psihologije na Sveučilištu u Leuvenu (2018). Doktorirao je u području psihologije u Laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju - Sveučilište u Leuvenu (1986), bio uključen u istraživački trening u NIMH-ovom Centru za istraživanje pažnje i osjećaja (kod prof. dr. P. J. Langa) na Sveučilištu Florida (1986) i poslijediplomski studij iz kognitivno-bihevioralne terapije. Supervizor je Flamanske udruge za bihevioralnu terapiju. Bio je gostujući profesor u Baguiou (Filipini), Limi (Peru) i Rimu (Italija). Trenutno je istraživač na Institutu kognitivnih znanosti i tehnologije (ISTC), istraživačkom institutu Nacionalnog istraživačkog vijeća (CNR) Italije i član je Mercatora u DFG-u (Njemačka nacionalna istraživačka zaklada). Omer Van den Bergh stručnjak je za široko područje odnosa između zdravlja i ponašanja. Ključna područja njegovog rada su percepcija simptoma i (respiratorna) psihofiziologija kao odgovor na stres i averzivna somatska iskustva. Njegova istraživanja uključuju normalne sudionike u laboratorijskim eksperimentima, kliničke studije na psihosomatskim i plućnim bolesnicima u sveučilišnoj bolnici te terenska istraživanja o subjektivnim zdravstvenim simptomima. Objavio je preko 300 znanstvenih radova i poglavlja u međunarodnim časopisima i knjigama. Pogledajte više na http://www.kuleuven.be/wieiswie/nl/person/00005032

Kiberohondrija se odnosi na pretjerano i/ili opetovano pretraživanje zdravstvenih informacija na internetu koje je povezano s intenziviranjem zdravstvene anksioznosti. Značajne su javno zdravstvene implikacije kiberohondrije, s obzirom na razinu uznemirenosti i funkcionalnih smetnji, te promjene zdravstvenih ponašanja koje s s njome povezane. Tijekom COVID-19 pandemije predložen je model kiberohondrije koji sadrži nekoliko komponenti: pojačanu percepciju prijetnje i strah od ove novootkrivene slabo nam poznate bolesti; poteškoću u nošenju s neizvjesnošću koja je povezana s pandemijom; nedostatak mjerodavnih i pouzdanih izvora relevantnih zdravstvenih informacija; poteškoću u nošenju s obiljem informacija koje su ponekad zbunjujuće, sukobljene, neprovjerene i promjenjive, zajedno sa smanjenom sposobnošću filtriranja nepotrebnih informacija; pretjerano online pretraživanje zdravstvenih informacija, u konačnici, ne dovodi do nužnih informacija i osjećaja sigurnosti. Ovi čimbenici pridonose održavanju kiberohondrije, koju bi stoga trebalo rješavati ublažavanjem pojačane percepcije prijetnje, razvijanjem vještina u nošenju s neizvjesnošću i internetskim zdravstvenim informacijama, promicanjem sposobnosti kritičke procjene rezultata internetskih zdravstvenih pretraga i konačno poboljšanjem mrežne informacijske pismenosti.

Vladan Starčević je profesor psihijatrije na Univerzitetu u Sidneju. Završio je studije medicine i specijalizaciju iz psihijatrije u Beogradu, a od 2000. godine živi u Australiji. Oblasti njegovog istraživačkog i profesionalnog interesovanja uključuju stanja straha, opsesivno-kompulzivni poremećaj i druge poremećaje koji su u vezi s njim, kao i psihopatologiju uslovljenu neadekvatnim korišćenjem digitalnih tehnologija. Profesor Starčević je autor ili koautor više od 270 radova u stručnim časopisima i preko 60 poglavlja u knjigama i monografijama. Napisao je četiri knjige i bio jedan od urednika još pet knjiga.

U predavanju će biti riječi o metodološkim pristupima koji mogu, kada se pravilno koriste, omogućiti bilo kojem istraživačkom projektu da doprinese dobrobiti društva u najvećoj mogućoj mjeri. U izlaganju će se obraditi načini formiranja nacrta, mjerenja i analize koje treba objediniti kako bi se optimizirali nalazi bilo kojeg istraživačkog pothvata, a posebice prevencijskih i intervencijskih istraživanja. Konkretno, bit će govora o prednostima korištenja parcela kao indikatora, “effects-coded” metode identifikacije, modernih pristupa postupanja s podacima koji nedostaju, reskaliranja konstrukata i načelne provjere kao analitičkog pristupa modernom modeliranju. Predstavit će se i objavljen primjer koji koristi sve pristupe na koje se predavanje osvrće. Ako želimo da istraživanja budu temelj za donošenje društvenih mjera i praksu općenito, ona moraju biti izvedena na najbolji mogući način kako bi se osigurala društvena dobrobit.

Todd D. Little, dr. sc. profesor je psihologije obrazovanja na Texas Tech University (TTU). Međunarodno je priznat za svoj kvantitativni rad na različitim aspektima statistike i metodologije (npr. primijenjen SEM, modeliranje individualnih, grupnih i razvojnih razlika, procjena nedostajućih podataka, mjerenje), kao i njegova sadržajna razvojna istraživanja (npr. procesi upravljanja akcijom i motivacija, suočavanje i samoregulacija). Osnovao je, organizira i predaje na međunarodno poznatim 'Stats Camps', a održao je preko 150 radionica i predavanja o metodološkim temama širom svijeta. Objavio je i uredio više knjiga povezanih s metodologijom, uključujući Oxfordov priručnik kvantitativnih metoda.

Tijekom 20 godina istraživanja intimnih ili partnerskih odnosa, dobila sam odgovore na mnoga pitanja koja si većina nas postavlja želeći znati što čini dobru vezu i kako je ostvariti i zadržati. Koja su to ključna obilježja dobrog partnera ili partnerice? Kako ja sam ili sama utječem na vezu koju imam? Što možemo učiniti da nam veza bude bolja i da njome budemo zadovoljniji? Kako zadržati dobar odnos uz svakodnevne poteškoće i probleme kojima smo izloženi u suvremenom društvu? Zbog čega dolazi do prekida veze i kako se s njime možemo lakše nositi? U ovom ću izlaganju pregledno prikazati brojne spoznaje koje sam sa svojim suradnicama stekla istražujući obilježja partnera, dinamiku odnosa i karakteristike konteksta u kojem se odnos odvija te nastojati pružiti neke nove uvide u odrednice kvalitetne ljubavne veze.

Željka Kamenov je redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz područja socijalne psihologije, bliskih odnosa, komunikacijskih vještina i istraživačke metodologije. Njezini su znanstveni interesi usmjereni na područje socijalne kognicije, područje bliskih odnosa, rodne (ne)ravnopravnosti i stigmatizacije marginaliziranih grupa. Vodila je niz domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata, među kojima su „Uloga socio-kognitivnih procesa u samoregulaciji i interpersonalnim odnosima“, „Percepcija, iskustvo i stavovi o rodnoj diskriminaciji u RH“, „Nacionalni i europski identitet“, „Rodne, generacijske i kulturalne razlike u izražavanju ljubavi među bračnim partnerima“, „Manjinski stres i mentalno zdravlje osoba homoseksualne i biseksualne orijentacije u Hrvatskoj“ te „Obilježja partnera i njihove međusobne interakcije koja doprinose održavanju kvalitetnih partnerskih odnosa u kontekstu destabilizacijskih izazova u suvremenom društvu“. Jedna je od kreatorica i suradnica na aktualnom projektu „Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone“. Objavila je deset knjiga, nekoliko poglavlja u knjigama i preko 50 znanstvenih radova, a koautorica je i novog udžbenika iz psihologije za gimnazije. Održala je brojna pozvana predavanja i podnijela više od 150 priopćenja na međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima. Dobitnica je državne „Nagrade Ivan Filipović“ za doprinos visokom školstvu u RH.