Thomas M. Achenbach, Professor of Psychiatry and Psychology
University of Vermont

Evidence-Based Multicultural Assessment of Psychopathology

Stemming from the conceptual framework that spawned the discipline of Developmental Psychopathology, systematic empirically based assessment of psychopathology applies scientific methods to identifying patterns of psychopathology in relation to developmental levels and sequences. Dr. Achenbach’s talk will outline the progress of empirically based assessment of psychopathology as it has advanced to encompass data from multiple informants assessing people in multiple developmental periods and multiple cultures. Dr. Achenbach will present multicultural research findings for ages 1½-5, 6-18, and 18-59 years from some 50 societies, as well as practical applications of the findings to clinical and educational services, research, and training.

Kevin R. Murphy, Lamorinda Consulting and Colorado State University

Performance Appraisal is both More and Less than Performance Measurement

The judgments of supervisors are often used to assess the job performance of their subordinates.  There is widespread agreement that supervisory judgments are not particularly good measures of job performance, but much less agreement about why.  Theory and research about the individual, organizational and societal factors that bias or influence supervisors' evaluations of their subordinates' job performance are discussed, and methods of improving the reliability and validity of judgmental measures of job performance are outlined.

Dragutin Ivanec, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

U različitom kontekstu različito boli – psihološke perspektive osjeta boli

Svi naši osjetno-perceptivni sustavi doprinose prilagodbi organizma u promjenjivoj okolini. Iako je vid u tom smislu u literaturi često istaknut kao najvažniji, te se procjenjuje da čak do 80% svih svjesnih informacija iz okoline primamo i obrađujemo putem vida, jasna činjenica da slijepi ljudi mogu efikasno funkcionirati govori da bez tog sustava organizam može opstati. Bez osjeta boli to nije moguće. Intuitivno je jasno da je taj osjetno-perceptivni sustav krucijalan za opstanak jedinke. On nas upozorava na nepovoljnu okolinu ili procese unutar organizma koji mogu biti vrlo štetni, i ukoliko zbog nekih (rijetkih) razloga taj sustav nije funkcionalan, kako nas u to poučavaju rijetki zabilježeni slučajevi, organizam ne može opstati. U izlaganju će biti prikazane neke opće ali i specifične karakteristike osjeta i percepcije boli. Kratka usporedba boli i ostalih osjetno perceptivnih sustava temeljit će se na analizi različitih kontekstualnih utjecaja na osjete i percepciju. Svrha je prikazati činjenicu da svi naši osjetno-perceptivni sustavi ne rade po načelu preslike podražajnog sklopa, već je u najvećem broju svjesnih reakcija na vanjsko podraživanje na djelu, u najširem smislu rečeno, jednostavnija ili složenija interakcija između različitih osjetno perceptivnih sustava kao i njihova interakcija s višim kognitivnim procesima. Kod osjeta boli, razumijevanje takvih kontekstualnih čimbenika može biti osobito interesantno, jer potencijalna mogućnost promjene, odnosno smanjenja jačine boli poželjna je situacija. Mogućnosti modulacije količine nociceptivne aktivnosti u kontekstu promjene psiholoških faktora interesantna je i iz pragmatičkih ali i iz spoznajnog stajališta. U izlaganju će biti prikazani rezultati istraživanja o ulozi različitih psiholoških faktora u promjeni jačine doživljene boli: od distrakcije pažnje, pojave emocija, stvaranja očekivanja i procesa učenja pa sve do promijenjenih stanja svijesti. Rezultati ukazuju i sugeriraju da pojedini psihološki i kontekstualni čimbenici, ali i njihova interakcija može dovesti do značajnih promjena doživljaja boli, i što je važno spomenuti i do modulacije fizioloških procesa u osnovi nastanka osjeta boli. U tom smislu najviše je istraživan i ovdje prikazan placebo efekt, par exellence primjer kontekstualnog utjecaja u modulaciji osjetno perceptivnog sustava boli.