Ovdje možete preuzeti konačnu verziju knjige sažetaka, koja sadrži samo ona izlaganja koja su na skupu i održana.
Program_24_DRZB.pdfS ponosom najavljujemo da će plenarno predavanje nakon svečanosti otvorenja konferencije održati naša alumna, prof. dr. Radmila Prišlin sa San Diego State University, SAD. Čast nam je i zadovoljstvo najaviti i dva druga plenarna predavača, koji će svoja predavanja održati tijekom konferencije: prof. dr. Fabrizio Butera s University of Lausanne, Švicarska, te prof. dr. Zvonimir Galić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Socijalnopsihološka istraživanja manjinskog utjecaja usmjerena su na kognitivne reakcije na manjinsko zagovaranje. Iako su te reakcije neosporno važne, samo su posrednik između zagovaranja i konačnog cilja društvene promjene, pri čemu manjine postaju većine i obrnuto. Koje su posljedice takvih društvenih promjena na grupnu dinamiku? Sudeći prema nedostatku interesa za ovo pitanje, čini se da je socijalna psihologija zauzela stav da što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste: manjine zamijene mjesta s većinom, ali grupa kao cjelina ostaje ista. Model asimetrije dobitaka-gubitka na kojem je temeljen ovaj istraživački program pretpostavlja suprotno: budući da su negativne reakcije na gubitak većinskog položaja jače od pozitivnih reakcija na dobitak većinskog položaja, rezultirajući negativni ishod slabi grupu. Niz eksperimentalnih istraživanja provjeravalo je navedenu hipotezu u grupama u kojima su eksperimentalno formirane manjine i većine, temeljene na razlikama u mišljenju, ili ostale stabilne tijekom cijele interakcije ili su zamijenile svoje pozicije kao rezultat uspješnog manjinskog djelovanja. Društvena je promjena rezultirala nestabilnim grupama, jer su se i većina i manjina odvojile od skupine kao ujedinjujućeg entiteta, te su preferirale okončati međusobne interakcije, koje su postale neprijateljske kada ih bivša manjina i većina nisu mogle izbjeći. Iako je ta društvena cijena promjene smanjena kada su bivše manjine bile sigurne u novo ostvarenu većinsku poziciju, grupe bi trebale osigurati mehanizme koji reguliraju nestabilnost nakon promjene. Takvi samokorigirajući mehanizmi bi osigurali da su grupe zaštićene od društvene cijene promjene, uz mogućnost da ostvare korist iz manjinskog kapaciteta da proizvede promjenu.
Radmila Prišlin je redovita profesorica psihologije na San Diego State University, gdje ujedno obnaša dužnost prorektorice za akademska pitanja. Poslijediplomski studij psihologije provela je na University of Chicago te na Sveučilištu u Zagrebu u rodnoj Hrvatskoj, gdje je i doktorirala u području socijalne psihologije pod mentorstvom profesora Slavka Kljaića. Prije profesure na San Diego State University bila je zaposlena na Sveučilištu u Zagrebu te na Texas A&M University.
Istraživački interesi Radmile Prišlin obuhvaćaju niz područja, uključujući stavove i persuaziju, socijalni utjecaj i grupnu dinamiku. Njen temeljni istraživački program bavi se razjašnjavanjem mehanizama društvene promjene do koje dolazi uspješnim manjinskim utjecajem, te posljedičnom grupnom dinamikom u grupama u kojima manjine postaju većine i obrnuto. Njena su istraživanja objavljena u vodećim časopisima u području, uključujući Annual Review of Psychology, Journal of Personality and Social Psychology, Personality and Social Psychology Bulletin, Experimental Social Psychology, European Review of Social Psychology, and European Journal of Social Psychology. Njena istraživanja financira, između ostalih, Nacionalna zaklada za znanost (SAD) i Leverhulme Trust (Velika Britanija). Radmila je također bila urednica European Journal of Social Psychology. Članica je Association of Psychological Science. Mentorirala je brojne studente koji sada imaju uspješne karijere u akademskoj zajednici i gospodarstvu širom svijeta.
Ocjenjivanje je sveprisutno obilježje procjene od osnovne škole do visokog obrazovanja, a njegovi su učinci široko istraživani. U ovom ću izlaganju izvijestiti o istraživačkom programu koji je proučavao učinke ocjenjivanja na različitim razinama: na intraindividualnoj (motivacija i ciljevi), unutargrupnoj (dijeljenje informacija), međugrupnoj (društvene klase) i na razini strukturalnih (selekcijskih) procesa. Također ću raspraviti moguću artikulaciju tih razina.
Photo by Felix Imhof, UNIL
Fabrizio Butera je redoviti profesor socijalne psihologije na University of Lausanne, te voditelj Laboratorija socijalne psihologije (UNILaPS) na istom sveučilištu. Bio je predsjednik Europskog udruženja socijalne psihologije (European Association of Social Psychology, EASP), kao i član Istraživačkog savjeta Švicarske zaklade za znanost (Research Council of the Swiss National Science Foundation). Njegovi istraživački interesi uključuju proučavanje društvene promjene, počevši od strukturalnih procesa u podlozi socijalnog utjecaja (moć, norme, međuzavisnost) do kognitivnih i motivacijskih mehanizama koji određuju individualnu promjenu. Unutar tog istraživačkog okvira istraživao je, na primjer, kako način ocjenjivanja određuje motivaciju i učenje u školi, kako društvene norme oblikuju definiciju motivacije, kako suradnja i natjecanje utječu na antisocijalno ponašanje, te kako rodna diskriminacija i diskriminacija vezana uz društveni status proizlazi iz načina na koji je obrazovni sustav strukturiran.
Zvonimir Galić: Mjerenje nesvjesnog: doprinos implicitnih mjera ličnosti razumijevanju (organizacijskog) ponašanja
Istraživanja u psihologiji rada i organizacijskoj psihologiji u velikoj mjeri se oslanjaju na upitnike u kojima sudionici samoprocjenjuju svoje stavove, emocije i ponašanja. U nekim dijelovima područja, kao što su studije odnosa ličnosti i radnog ponašanja, pretjerano oslanjanje na samoprocjene dovodi do ograničenog razumijevanja organizacijskog ponašanja, jer sudionici nemaju uvid i/ili ne žele dati točne samoprocjene o svojim psihološkim procesima. Nedavno razvijene metode namijenjene mjerenju automatskih, nesvjesnih procesa u ličnosti mogu doprinijeti istraživanjima psihologijskih odrednica ponašanja na radnom mjestu. U ovom predavanju prikazat ću testove uvjetovanog rezoniranja i testove implicitnih asocijacija namijenjene mjerenju implicitne ličnosti te opisati glavne nalaze našeg istraživačkog programa u kojima smo ova dva pristupa koristili za mjerenje agresivnosti i motiva za moći, važnih odrednica organizacijskog ponašanja.
Zvonimir Galić je izvanredni profesor psihologije rada i organizacijske psihologije na Sveučilištu u Zagrebu. Njegovi glavni istraživački interesi fokusirani su na odnos ličnosti i radnog ponašanja, a ostali interesi uključuju istraživanja motivacije za rad te vođenja i donošenja oduka u organizacijama. Njegova istraživanja objavljena su u međunarodnim časopisima kao što su Journal of Vocational Behavior, Personality and Individual Differences, Journal of Personality Assessment, Human Performance, and International Journal of Selection and Assessment. Bio je gostujući istraživač na Purdue University, Psychological Sciences u SAD-u (Fulbright’s Postdoctoral Research Award), i na Australian National University, Research School of Management u Australiji (Endeavour Postdoctoral Research Fellowship). Voditelj je istraživačkog projekta “Implicitna ličnost, donošenje odluka i vođenje u organizacijama” koji financira Hrvatska zaklada za znanost.